Upravo zato na današnji dan Sarajevo i BiH obilježavaju jednu od najtužnijih godišnjica u svojoj modernoj historiji, koji nije bio samo uništavanje jedne zgrade, već pokušaj brisanja pamćenja, historije i identiteta jednog naroda. Vijećnica nije bila vojni cilj, niti su se u njoj nalazili vojnici ili oružje, međutim imala je još nešto razornije od toga, ono što je agresoru bila najveća opasnost; bila je svjedok višestoljetnog postojanja i kulturno-povijesne baštine ove zemlje, “nepoželjni” svjedok kojeg se trebalo hitno riješiti, a koji je znao “previše”.
Cilj granatiranja bio je da se spaljivanjem više od dva miliona knjiga, arhiva i rukopisa pokuša uništiti duhovno i historijsko uporište BiH i njenog naroda i trajno izbriše Znanje kao trajna kategorija vrline, a s njim i Istina kao vrhonaravna vrlina.
Uništena Vijećnica godinama je stajala kao bolni podsjetnik na agresiju ne samo na državu i institucije države, već i na samo Znanje.
Uprkos stalnom granatiranju koje nije prestajalo, vatrogasci, bibliotekari i obični građani formirali su ljudski lanac u pokušaju da iz vatre spase barem djelić kulturnog naslijeđa. Spašavajući knjige od plamena te noći, uz troje svojih kolega, poginula je mlada bibliotekarka Aida Buturović, jedna od zaboravljenih heroja koja je svoj život položila u obrani onog najsvetijeg što ne samo narod,nego i cjelokupno čovječanstvo može imati – Logos i Riječ Znanja. Nakon prestanka granatiranja, crni pepeo spaljenih stranica knjiga padao je po sarajevskim ulicama svjedočeći o razmjerama tragedije, a spominje se da je spašeno tek oko 10 posto bibliotečkog fonda Nacionalne i univerzitetske biblioteke, koja je u Vijećnici bila i smještena.
Obnova Vijećnice bila je jedan od najsloženijih poslijeratnih projekata u Bosni i Hercegovini, koji je trajao punih 18 godina. Stručnjaci su morali raditi s ograničenom dokumentacijom, često se oslanjajući na stare fotografije kako bi vratili autentične detalje prepoznatljivog pseudomaurskog stila, kojeg je 90-ih godina 19. stoljeća projektovao poznati austrougarski arhitekt Alexander Wittek.
Obnovljena je i svečano otvorena 2014. godine, a baš u ovim danima, na 34. godišnjicu njenog paljenja, upriličena je i predaja građanske peticije čiji potpisnici potiču iz 21 države, ka Gradskoj upravi Grada Sarajeva, Vijeću Ministara, Uredu Visokog Predstavnika, te Parlamentarnoj skupštini BiH, a kojom se traži povratak Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u svoje staro ognjište – gradsku Vijećnicu.
I dok se svake godine 25. augusta prisjećamo arhitektonskog, umjetničkog i historijskog blaga koje se nikada više neće moći vratiti, Vijećnica i Nacionalna biblioteka ostat će vječni svjedoci o neuništivosti Znanja i Istine, te pobjedi nad onima koji su pokušali zatrati njihovo svjetlo.
Brčanski Forum