On je u tom periodu, 1999. godine bio predsjednik SPO i potpredsjednik Savezne vlade Vuk Drašković.
– Svaka priča o 24. martu je duboko nečasna, ako se ne kaže šta je bilo prije 24. marta 1999. Samo u Bosni i Hercrgovini i u Hrvatskoj je ubijeno 150 hiljada ljudi, više od dva i po miliona ljudi je raseljeno, pretjerano. Samo u Sarajevu, sa okolnih brda od srpskih granata, a opsada je trajala duže od tri godine – najduže u istoriji ratovanja opsada jednog grada, ubijeno je više od deset hiljada civila. Među njima 1600 djece. Gledamo sada ove stravične scene iz Vukovara. Onako kako izgleda nesrećni Bahmut, izgledao je Vukovar. Čini su to tenkovi išli na Vukovar, čija je to vojska granatirala Dubrovnik. To se apsolutno ne smije odvojiti od 24. marta. Jer ako se odvoji, ispada da je jedna zemlja divna, slobodarska, demokratska koja se zvala Srbija, 24. marta iznenada, bez povoda, ikakvog razloga zasuta bombama NATO alijanse, rekao je Drašković za Kurir.
On je podsjetio da je prije bombardovanja Vijeće sigurnosti UN-a zbog terora nad Kosovom, tri puta bez ičijeg veta usvojilo upozoravajuće Rezolucije, i navelo da se Miloševićeva Srbija ponaša kao razbojnička država.
– U kojima se opominje da prestane užasan teror nad kosovskim Albanicima, uz prijetnju primjene poglavlja 7 Povelje UN-a kada je dozvoljena međunarodna upotreba sile. O tome sada niko ne pregovara ni jedne jedine riječi, rekao je Drašković.