Dok je fokus domaće javnosti usmjeren prema udaru na ustavno-pravni poredak BiH koji provodi Milorad Dodik na državnom i entitetskom nivou, potpomognut Draganom Čovićem, u tišini na krajnjem sjeveroistoku države se paralelno odvija podjednako opasan udar na najmanju administrativno teritorijalnu državnu jedinicu – Distrikt Brčko.
Skupština Distrikta Brčko je ranije usvojila Zakon o advokatskoj djelatnosti i Zakon o notarima. Odredbe ovih zakona omogućavaju primjenu entitetskih zakona u Distriktu Brčko, a glasovi upozorenja na ovaj opasni proces jedva dopiru do medija, a izgleda još manje do onih političkih snaga u Sarajevu koje nikada ne propuštaju istači svoju državotvornu orijentaciju.
Jedan od onih koji pokušavaju skrenuti pažnju šire bh. javnosti na opasnu tendenciju revizije Konačne arbitražne odluke za Distrikt Brčko koja vodi ka njegovom razvlašćivanju je sociolog Enes Pašalić, bivši poslanik u Skupštini Brčko Distrikta.
Odmah na početku razgovora za “Slobodnu Bosnu” skrenuo je pažnju na pitanje zašto se i Distrikt Brčko našao na meti antidržavnih poltika.
“Cilj je Dodika i Čovića da legitimiraju princip da su izvorni nosioci suvereniteta u BiH entiteti i konstitutivni narodi (provesti konfederalizaciju BiH do kraja), što je trasiranje puta ka secesiji. Tim nakanama srpsko-hrvatskih secesionista Distrikt pravi veliki problem jer tu je bilo kakav suverenitet entiteta i konstitutivnih naroda eksplicitno isključen. Stoga je osnovna nakana SNSD-a u Brčkom i njihovih sljedbenika dokazati da su entiteti i konstitutivni narodi BiH nosioci izvornog suvereniteta i u Brčko Distriktu. Ukoliko se legalizira takva teza, onda bi ona mogla biti legitimacija da se Brčko, ili jedan njegov dio (“srpski”), priključi eventualnoj secesiji RS.
Vi ste već upozoravali na opasnosti koje se kriju unutar Zakona o advokatskoj djelatnosti i Zakona o notarima. Šta je suština ovih zakona i šta smatrate spornim u samom tekstu?
Zakoni koje spominjete, a koje je usvojila Skupština, prenose izvorne ovlasti Distrikta na entitete i entitetske zakone, što je u suprotnosti sa Konačnom odlukom, Nalozima supervizora i Statutom Distrikta. Suština Distrikta definirana Konačnom odlukom je da su entiteti TRAJNO, dakle i nepovratno, prenijeli sve svoje ovlasti na unitarnu vladu Distrikta. Ovi zakoni koje je usvojila Skupština su u suprotnosti sa tim odredbama Konačne odluke i vode entitetizaciji Distrikta.
Da li je donošenjem ovih zakona Skupština prekršila Statut Distrikta Brčko i druge temeljne norme?
Statut u članu 1.(3) je jasan. Citiram: “Nijednom od entiteta vlast Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti bilo koju funkciju upravljanja ili ovlaštenje…” Ovim zakonima kojim se dodjeljuju funkcije upravljanja i ovlaštenje entitetima je prekršen ovaj temeljni član Statuta.
Apelacioni sud je odbio apelaciju sadašnjeg gradonačelnika Brčkog Eseda Kadrića? Kako ocjenjujete odluku suda i da li su, po vama, zadovoljene pravne norme pri odlučivanju?
Odluka Apelacionog suda vezano za Zakon o advokatskoj djelatnosti je blago rečeno neozbiljna. Ona uopšte ne respektira temeljne odrednice Konačne odluke, naloge supervizora i Statut Distrikta, nego iz činjenice da je Distrikt definiran kao kondominijum, suvlasništvo dva entiteta, te da je supervizor u ranijem periodu svojim nalozima preuzeo jedan broj zakona entiteta kao zakone Distrikta izvodi zaključak da Skupština može usvajati zakone kojima oduzima izvorne ovlasti Distrikta i dodjeljuje ih entitetima. Konsekventno tome, Skupština onda može prenijeti sve svoje ovlasti na entitete i tako ukinuti Distrikt, što je besmisleno i u suprotnosti sa slovom i duhom Konačne odluke.
Nakon što je Apelacioni sud odbacio Kadrićevu apelaciju, koje još mogućnosti stoje pred apelantom kako bi se navedeni zakoni osporili?
Na nivou Distrikta iscrpljene su mogućnosti nove žalbe na odluku Apelacionog suda. Ostaje Ustavni sud BiH. Ali da bi se došlo do njega Skupština mora izglasati apelaciju Ustavnom sudu za što su potrebni afirmativni glasovi sva tri konstitutivna naroda, što u ovome trenutku nije realno. Ostaje mogućnost suočenja sa problemom. A on glasi da srpski politički predstavnici u Distriktu ne pristaju na formiranje multietničkih institucija u Distriktu kako je predviđeno Konačnom arbitražnom odlukom i Statutom Distrikta.
Da bi se to objelodanilo moraju se predložiti izmjene ovih zakona u kojima će se normirati formiranje multietničkih institucija (advokatske, ljekarske… komore) na koje će se primjenjivati isključivo zakoni Distrikta. To Pravosudna komisija, koja je ovlašteni predlagač ovih zakona, godinama izbjegava.
Ukoliko se takvi zakoni ne predlože ili se ne usvoje u Skupštine onda će biti jasno koja strana opstruira primjenu Konačne odluke za Brčko. Tada se moraju uključiti državni organi, Supervizor i Arbitražni tribunal, koji je još uvijek aktivan, i koji može u slučaju nepoštivanja Konačne odluke promijeniti status Brčkog i dodijeliti ga nekom od entiteta. Za sada se ovaj problem gura pod tepih, što može imati nesagledive posljedice.
Smatrate li da se iza donošenja ovih zakona krije određena politička namjera i, ako jeste, čija?
Bez sumnje da je pravosuđe i u Distriktu velikim dijelom politizirano kao i u BiH. Bez namjere da ulazim u pozadinu ovakvih odluka Apelacionog suda, koje su u najmanju ruku sporne, mogu samo konstatirati da se njihove odluke podudaraju sa stavovima Milorada Dodika (SNSD-a) i njihovim političkih predstavnika u Brčkom.
Kakve dugoročne posljedice usvajanje ovih zakona može imati po Distrikt Brčko (u kontekstu političkih odnosa u BiH)? Da li je stvoren presedan koji će prerasti u pravilo?
Da, stvoren je presedan, ako se još uvijek o presedanu može govoriti jer ovo već postaje uobičajena praksa. Distrikt je imao dvije bitne karakteristike: liberalno-demokratsko (građansko) ustrojavanje vlasti (new governmentality) na podlogama socio-kulturnog multikulturalizma, te status “corpus separatuma”, trećeg bosanskog prostora, neovisnog od entiteta i pod suverenitetom države BiH. Bojim se da su ove obje karakteristike već odavno dovedene u pitanje. Legitimiranje i legaliziranje ovih zakona, kao i nezainteresiranost državnih i međunarodnih institucija za konsekvence njihova sprovođenja, i ne samo njih, dodatno zabrinjava. Izgleda da je samo je pitanje vremena kada će se otvoriti pitanje daljnjeg statusa Distrikta.
Iz svega ovoga proizlazi zaključak da tzv. probosanske stranke nemaju državotvornih potencijala da čuvaju BiH, u vremenima kada su zahtjevi za podjelom još uvijek prisutni, što primjer Distrikta najbolje potvrđuje. Divna prilika za bolju Bosnu bila je upravo u Brčkom.
Slobodna-bosna.ba/