“Gospodari rata” (engleski: “warlord”) izraz je koji se devedesetih godina koristio u vezi s građanskim ratovima u Liberiji, Afganistanu i Somaliji. Odnosio se na glavne aktere koji su te ratove vodili radi ostvarivanja vlastitih interesa i pritom prihvaćali raspad državnih struktura. U” Izvještaju o stanju mira” iz 2026. riječ je o povratku takvih aktera u 21. stoljeću.
Jesu li Putin, Trump i Netanyahu gospodari rata?
„Novi gospodari rata podrivaju međunarodni poredak“, rekao je Conrad Schetter iz Bonskog međunarodnog centra za istraživanje sukoba (bicc), kada je u ponedjeljak u Berlinu, zajedno s još tri instituta, predstavio izvještaj. Ovaj znanstvenik je pritom nabrojao i nekoliko imena – među njima ruskog predsjednika Vladimira Putina, američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Njima i drugima u načelu zamjera isto: „Upotreba vojne sile njihovo je omiljeno sredstvo za ostvarivanje interesa. Pritom ne mare za međunarodno pravo.“ Njegova kolegica Ursula Schröder iz Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku pri Sveučilištu u Hamburgu (IFSH) dodaje: „Ne želimo sve njih izjednačiti, ali uočavamo iste obrasce.”
Nasilje kao „normalno sredstvo politike”?
Prema autoricama i autorima “Mirovnog izvještaja”, ključni obrazac je korištenje nasilja kao „normalnog sredstva politike”. Time se, smatraju oni, pokušava ograničiti i „politički suverenitet drugih država“. U pozadini su interesi profita i širenja moći.
Prema studiji, to se odnosi i na nekoliko zaljevskih monarhija: Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate. „One sudjeluju u brojnim građanskim ratovima, od Libije do Somalije“, kaže Schetter. I njima je, smatra on, cilj prije svega ostvarivanje geopolitičkih, strateških ili gospodarskih interesa.
Manje razvojne suradnje i humanitarne pomoći
Zbog toga se u naslovu studije i govori o „gospodarima rata”. Oni potiču raspad međunarodnog poretka, upozorava Nicole Deitelhoff iz Leibnizovog instituta za istraživanje mira i sukoba u Frankfurtu na Majni. Posebno misli na ugroženost Ujedinjenih naroda (UN).
Od Njemačke i Europe ona očekuje veći angažman kako bi se taj trend zaustavio: „Upozoravamo da moraju pronaći partnere za očuvanje pravila međunarodnog poretka.“ Štednju na području razvojne suradnje i humanitarne pomoći Deitelhoff i ostali stručnjaci smatraju pogrešnim putem. Povlačenje sredstava dodatno pojačava krizne dinamike, navodi se u njihovoj zajedničkoj izjavi.
Više gladi, bolesti i kriminala
Posljedice su brojne, kaže se dalje u izvještaju. Više je kriza s nestašicom hrane, koje uzrokuju glad ali i širenje potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti poput aktualnog virusa ebole. Bilježi se i rast kriminala i broja oružanih sukoba.
„Smanjenje pomoći ide ruku pod ruku s drastičnim porastom kriminala i oružanih sukoba – na primjer na Haitiju, u Kongu ili Južnom Sudanu“, navodi se u izvještaju.
Ovi znanstvenici traže da Njemačka ukine štednju u razvojnoj pomoći i izdvoji veća sredstva. To bi, smatraju, moglo predstavljati protutežu samovolji novih „ratnih gospodara”. Njihov apel prati i upozorenje: „Tamo gdje razvojna suradnja služi samo za odvraćanje migracija ili osiguravanje sirovina, ona gubi svoj mirovno-politički smisao.“
Prema tumačenju iz “Izvještaja o stanju mira”, Njemačka je u velikoj mjeri prokockala dosadašnje povjerenje. Neuspjela kandidatura za dvogodišnje mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a kao nestalna članica za Deitelhoff je simptomatična: „To je svakako povezano i sa činjenicom da se Njemačka posljednjih godina često povlačila kada je trebalo braniti međunarodno pravo.“
Što Merz podrazumijeva pod međunarodnim pravom?
Time Nicole Deitelhoff aludira na to da kancelar Friedrich Merz, za razliku od premijera brojnih drugih država, nije jasno označio otmicu venecuelanskog čelnika Nicolása Madura od strane američkih snaga kao kršenje međunarodnog prava. Umjesto toga je rekao: „Pravna ocjena američke operacije je složena.“
Ni nakon američko-izraelskog napada na Iran Merz nije dao nedvosmislenu podršku međunarodnom pravu nego je izjavio: „Sada nije trenutak da držimo lekcije našim partnerima i saveznicima.” Kada su SAD i Izrael 2025. bombardirali iranski nuklearni program, Merz je taj potez pravdao riječima da Izraelci obavljaju „prljavi posao – i to za sve nas”.
Novi pokušaj jače kontrole naoružanja?
Za Deitelhoff je jasno koju bi pouku Njemačka trebala izvući iz neuspjeha u izboru za Vijeće sigurnosti UN-a: „Treba to ozbiljno shvatiti i razmisliti kako ponovo izgraditi vlastiti profil.”
U izvještaju se nude i prijedlozi kako to postići: u vrijeme sve žešćih utrka u naoružavanju potrebno je stvarati temelje za pouzdane sporazume o kontroli naoružanja. „Takvi sporazumi su, kao mjera izgradnje povjerenja, ključni preduvjet za stvaranje mira.“
Izvor: DW