Srbija i Milorad Dodik ostvarili su ono čemu su godinama težili: obesmišljavanje državnih institucija BiH. A to je postalo moguće onog trenutka kada su Bošnjaci prestali da te institucije brane, kada su u ime “političke mudrosti” i “pragmatizma” odlučili ne činiti ništa. Najplastičniji primjer: “hapšenje” Dodika
Kada Denis Bećirović lupi otvorenim pismom, Ćamil Duraković uzvrati krivičnom prijavom, Elmedin Konaković vam prebire rebra protestnom notom, Zukan Helez završi kafanski okršaj flašom, a Ramo Isak iz teretane pokaže biceps. E onda ćeš, Milorade, vidjeti šta je zvanična reakcija države Bosne i Hercegovine.
Zvuči kao skeč iz neke kabaretske satire. Nažalost, ovo što živimo nije ni skeč, ni vic. Ovo je sumorna realnost bošnjačke političke scene, ogledalo poraza jedne nacije, sistemske slabosti i moralnog rasula. Bošnjaci su, ne vlastitom voljom, dobili na ključnim državnim pozicijama elementarno nesposobne osobe koje nisu u stanju voditi narod i čuvati državu pred raspadom.
Srbija i Milorad Dodik ostvarili su ono čemu su godinama težili: obesmišljavanje državnih institucija BiH. A to je postalo moguće onog trenutka kada su Bošnjaci prestali da te institucije brane, kada su u ime “političke mudrosti” i “pragmatizma” odlučili ne činiti ništa. Najplastičniji primjer: “hapšenje” Dodika.
Prvo ih je načeo Elmedin Konaković izjavom da SIPA “ne može hapsiti Dodika jer on ima naoružano osiguranje”. Otkad se policija povlači pred kriminalcima jer su – naoružani? Zar posao specijalaca nije upravo da hapse opasne, naoružane kriminalce?
U međuvremenu, Ramo Isak nam je ispričao kako je već bio pripremio “bataljon” za hapšenje Dodika, ali eto, nisu mu dali. Teatar apsurda. Od čovjeka koji je vlastitu ministarsku funkciju pretvorio u reality show, teško je očekivati ozbiljnu institucionalnu reakciju. Isak je symbol ove vlasti: slike iz teretane, sinovi u luksuzu, helikopteri, izjave koje vrijeđaju zdrav razum.
Problem nije samo što postoji, već što opstaje – i što mu se smijemo, umjesto da ga smijenimo.
Na sve to, kada Dodik teatralno ulazi u kasarnu Oružanih snaga BiH, unatoč zabrani, ministar odbrane Zukan Helez mrtvo-hladno izjavljuje: “Prevarili su me moji podređeni”. Opez se, valjda, nije razmišljao. I tu se priča završava. Bez ostavki. Bez odgovornosti. Bez osjećaja stida.
I onda su, na kraju, smislili genijalno rješenje – neka Schmidt rješava stvar.
U konačnici, problem nije samo u političarima. Problem je dublji – u samim Bošnjacima. U narodu koji ne traži odgovornost, koji bira lidere na osnovu boljeg TikToka. Bošnjaci više cijene političara koji ih zabavlja, nego onog koji donosi teške, državničke odluke.
U tom smislu, Dodik je u pravu kada kaže da je dobio partnere kakve je želio. Bošnjačka politička elita, kojoj je suština vladanja Instagram objava, nije spremna ni za krizno upravljanje, ni za državni suverenitet.
Ako se Bošnjaci hitno ne suoče sa vlastitim manama, ako ne redefiniraju šta znači biti politički subjekt u 21. stoljeću, ako ne definiraju svoje crvene linije, prijeti im sudbina naroda u nestajanju. Ostat će razbacani po evropskim predgrađima – bez zemlje, bez jezika, bez kulture, bez identiteta. Samo blijedo sjećanje na ono što su nekada bili. Narod koji je preživio tenkove i granatiranja, nestaje pod teretom vlastite neodgovornosti.
Milorad Dodik neće biti uhapšen ne zato što je jak, nego zato što suprotna strana ne postoji. Postoje samo statusi, izgovori, snažne poruke koje nikog ne dotiči i imaginarna međunarodna zajednica. Satira koja više nikoga ne tjera ni na smijeh ni na plač.
Samo na rezignaciju.
Izvor: bosna.hr