Dok ovo pišem, sjedim pored rijeke Brke,ovog uvehlog bisera, i sa tugom u srcu i gađenjem u nosu udišem sav poganluk koji iz nas izlazi i ulijeva se u ovu svetinju koju nam je dragi Bog ostavio u amanet.
Danas, kada pogledamo oko sebe, trebali bismo biti zadovoljni prirodnim ambijentom koji nam je sami dragi Bog podario. Tu su proplanci planine Majevice, šume i voćnjaci, lijepe posavske ravnice, rijeke Brka i Sava, dobar geografsko-ekonomski položaj i drugi resursi koji su preduslov za razvoj jedne bogate i uređene sredine. Nažalost, iako živimo u 21. stoljeću i imamo sve mogućnosti da napredujemo, mi to ne znamo iskoristiti i sve veći broj mladih ljudi napušta ovaj grad, odlazeći u neko normalnije okruženje.
Odlaze iz ovog ,,smrada” koji je odraz sveopšteg ljudskog nemara, nekulture, nepostojanja uređenog društvenog sistema, pravila i normi.
Ova rijeka pored koje sjedim protiče kroz centar grada, tu se ulijeva u Savu, a na svom riječnom putu dugom oko tridesetak kilometara, od svog izvora pa do ušća, protiče kroz bošnjačka, odnosno muslimanska mjesta. Nazivam je rijekom jer je pod tim nazivom podvode i tumače na Googlu, a u stvarnosti je to najveća otvorena javna kanalizacija na ovim prostorima.
S obzirom da poznajem strukturu stanovnika Južnog dijela Distrikta, njihovu većinsku pripadnost islamskoj religiji, ne mogu a da se ne zapitam jesu li on istinski pripadnici ove vjere koja zahtijeva ( pored svih moralnih i etičkih normi ) da moraju biti čisti.
Kao što stoji u Ku`ranu Sura El Bekare – Krava / 286 „Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene;“ – dio ajeta, tako Allah ni nas nije opteretio iznad naših mogućnosti nego, nasuprot tome On nas je počastio prirodnim okolišem za kojim bi mnogi uzdahnuli.
Iako rijeka Brka nije ,,svojina i problem” samo muslimana, ipak je činjenica da zagađena, zatrovana i kao ,,đeriz” dolazi uglavnom iz tih mjesta. Pitam se – kakvi smo mi to građani, ljudi i vjernici, i jesmo li ikada spoznali svoju vjeru i njena načela?
Tužno i žalosno je kada čovjek vidi ljude koji, da bi zaradili neki sevap, bacaju ostatke hljeba kako bi nahranili „RIBE“ !!!. Bože, pa imaju li oni svijesti, pa koji živi organizam može da opstane u ovom poganluku? Ili još gore, kada vidite ljude kako pecaju ono malo zalutale ribe iz rijeke Save. Ne znam! Pitam se jesmo li mi kolektivno ludi, pa nam ništa ne smeta!? Ili smo od korone ostali svi bez osjetila mirisa!
I na kraju, ostaje samo da odgovorimo na postavljeno pitanje „Ima li u Brčko Distriktu BiH ljudi, vjernika, pripadnika islamske religije koji se pridržavaju zapovijedi o čistoći, kad dopuštaju da se ovaj Božiji dar pretvara u kanalizaciju. Na osnovu onog čemu svjedočim, sumnjam.
Enver Topčagić