“Biće da je Novak ipak mislio na Srbe, sa kojima se kao dijete iz crnogorsko-hrvatskog braka identifikovao i to je potpuno u redu, jer je odrastao u Srbiji. Ali nije u redu da zastupa rasističku suludu, petparačku teoriju o Srbima kao nebeskom narodu, kad znamo da se ispod barjaka te teorije sakrio i genocid, i elitocid, i urbicid i masovni zločini prošlog vijeka.“
U svijetu, dakle planetarno važni ona hipoteza da glumci treba da glume, ljekari da liječe, nastavnici da uče djecu, berači šljiva da kupe šljive, sportaši da se bave svojim sportom… shvatili ste… svako svoje i neće biti velikih nesporazuma. Jer, u protivnom, zna se desiti da iskakanjem iz oblasti u kojoj ste vrhunski ekspert napravite ordinarnu glupost.
Jedan od planetarno najplastičnijih, hodajućih živih primjera za tragično petljanje u tuđe stvari jeste Novak Đoković, najbolji teniser svih vremena i vjerovatno jedan od najvećih pobornika gluposti u modernom dobu. Tako je uspio na volšeban način da u sport upetlja parapsihologiju, nadriljekarstvo, teorije zavjere, paraarheologiju, njuejdžing i na koncu ili na prvom mjestu ultranacionalizam koji graniči sa eugenikom.
Srbi, Hrvati, Crnogorci…ko je nebeski narod?
Tako je u najnovijem intervjuu, bez da je i trepnuo Đoković iznio svoju teoriju o “nebeskom narodu“:
”Mislim da ljudi moraju shvatiti da smo mi stvarno Bogom dan narod. Ne kažemo bez veze da smo nebeski narod, stvarno jesmo. Imamo genijalne ljude, pogotovo mlade ljude. I trebamo se svi kolektivno usredotočiti na mir, na zajedništvo, na podršku. Ima puno razdora, mnogo ima razdvajanja od politike, čak i u sportu….“
E sad, šta je ovdje zanimljivo, osim što je riječ o ordinarnoj gluposti, koja uvodi u neonacističko razmišljanje? Pa zanimljivo je to što u svom rasizmu i superiornosti nacije Novak Đoković nije kazao o kom narodu je riječ. Jer, ako ćemo po majci, Đoković nesumnjivo misli na Hrvate i hrvatski narod. Opet, nije poznato da oni sebe zazivaju nebeskim, mada imaju pripadnika koji se tako doživljavaju i u slobodno vrijeme obožavaju klempavo slovo “U“.
Ili je možda mislio na Crnogorce, čiji je odmetnuti predstavnik njegov otac. Opet Crnogorci se trude da prežive kao narod, a titualrnost naroda im oduzimaju komšije o kojima će biti riječi u narednom poglavlju.
Biće da je Novak ipak mislio na Srbe, sa kojima se identifikovao kao dijete crnogorsko-hrvatskog braka i to je potpuno u redu, jer je odrastao u Srbiji. Ali nije u redu da zastupa rasistički suludu, petparačku teoriju o Srbima kao nebeskom narodu, kad znamo da se ispod barjaka te teorije sakrio i genocid, i elitocid, i urbicid, i masovni zločini prošlog vijeka. Pa je tako teorija “nebeskog naroda“ zapravo osim nemjerljive štete baš narodu njegove majke Hrvatice, dakle hrvatskom i narodu njegovog oca Crnogorca, dakle crnogorskom narodu, napravio i samom sebi, obrukavš Srbe za vijek vjekova.
I ne samo to, ne priliči jednom od najvećih sportista, svih vremena da sebe i svoj svijet svodi na nivo mentalne i duhovne palanke.
Daleko je Mate Parlov
Jednom je veliki Mate Parlov rekao, ne mogu da budem nacionalista, ja sam svjetski prvak! A onda je Novak Đoković, koji je najveći na svijet reterirao, ne mogu da budem svjetski prvak kad sam nacionalista. E to je žalostan pad jednog čovjeka, koji je dosegao sportske zvijezde, a mimo terena viri ispod Dodikovog i Vučićevog šatora.
Što paradoksalno može biti otrježnjujuće za svakog čovjeka sklonog idolopoklonstvu. I još više, može mu pomoći da razdvoji lik i djelo pojedinca. Bravo za Nola na terenu i ne slušajte Nola sa mikrofonom. Jer ćete čuti ili “Kosi tata, kosim ja“ ili dijareju u nebeskom narodu.
Kad Nole prizna da je otišao predaleko
Ali nije se Đoković tu zaustavio. On je prpošno nastavio i kazao je:
“…Da više ne gledamo koje smo boje, koje smo stranke, koji smo klubovi, navijači… Nego, da smo dio iste nacije, istog naroda i da zajedničkim snagama uredimo nešto za te mlade ljude, za našu djecu. Možda sam otišao daleko sa ovom analizom, ali to sam osjetio podijeliti i šaljem podršku svim roditeljima i svim ljudima u Srbiji”.
Dabome Nole da se otišao (pre)daleko sa analizom. Otišao si predaleko kad si uzeo mikrofon i otvorio usta, ali to je sad gotova priča.
Nego, ima nešto drugo, strašnije, a to je narativ o “istom narodu, istoj tradiciji, istoj naciji“ koji avetinjski podsjeća na jednog nerealiziranog austrijskog slikara i njegovih priča tridesetih godina prošlog vijeka.
A to je problem Đokovićeve neukosti! Jer čini toliko štete, kao uzor milionima mladih ljudi. Hoću da vjerujem kako ovo govori zato što je neobrazovan i zato što ne zna šta priča, jer ako nije tako, imamo posla sa potkovanim pobornikom ideologija koje su izgubile Drugi svjetski rat.
Na koncu, retoričko pitanje, šta će Đoković s teorijom o nebeskom narodu reći majci Hrvatici ili treneru Hrvatu, šta će reći ocu Crnogorcu, šta će reći prijateljima Bošnjacima, šta će reći cijelom svijetu, koji ima tu (ne)sreću da nije srpski. Da je bolji, uspješniji i napredniji zato Što je Srbin ili zato što je krvavo radio žrtvujući primarno obrazovanje?
Znam, kazaćete ništa od odgovora, samo joni, srca, pozitivna energija, grljenje drveća i ćutanje kad je to potrebno.
Na sramotu mu bilo!
Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)