Predvečerje je izbora u našoj zemlji. Stranački skupovi nikad manje posjećeni. Opskurna lica onih iz zadnjih redova govore sve.
Kaže narodna „što se mora nije ni teško“, ali većina skupova ocrtava lica koja se ne smiješe svojoj budućnosti. Imam osjećaj da posmatram ljude koji su izvedeni pred streljački stroj, svezanih ruku, ali bez poveza na očima. Primorani da otvorenih očiju idu u sopstvenu propast, bez ikakve nade u spas.
Oni u prva dva reda su sasma druga stvar. Stranačka kamarila sa naglašenim „obvezatnim prisustvom“ na svakom skupu, koje je nagrađeno time da su duboko ukorijenjeni na državnim jaslama, visokih primanja, pa im ova putešestvija po lokalnim skupovima dođu kao UPOZNAJTE SVOJU OKOLINU DA BI STE JE VIŠE VOLJELI.
Nevjerovatan društveni fenomen se pojavljuje na svakom okupljanju, nebitna je nacionalna i politička pripadnost. Sve počinje odavanjem počasti poginulim borcima, a nakon toga lijeva ruka hita u zagrljaj dezerterima i ratnim profiterima, a desna poratnim krimosima i tajkunima. Da ti pamet stane. Nakon toga šuplja o ovoj ili onoj temi, aplauzi, divljenja. Mozak većine radi na ler gasu, vjerovatno samo tako i može da podnese sve ovo.
Priča se o sudbonosnim i presudnim izborima. Borbom za neke principe, opstanak ili nestanak, a u suštini bih rekao da se radi o davno prevaziđenim, ali i dalje korisnim političkim mantrma.
Bez ikakve pretenzije da utičem ili navijam za bilo koga jedino što mogu poručiti jeste da treba izaći na izbore. Izborni zakon nije savršen, daje mogućnost političke trgovine, „prelijetanja“ u novo jato, ali ima i dobru stranu koju mi premalo koristimo, a to su otvorene liste.
Svaka politička partija ima na listi barem nekoliko lica u koja možete imati povjerenje. Te stoga birajte, a ne samo glasajte, kad već možete. Izbacite trule jabuke iz korpe.
„Nepošteni građanin“