Na današnji dan, prvog aprila 1946. godine počela je prva “Omladinska radna akcija” na izgradnji željezničke pruge Brčko – Banovići. Radovi su završeni u rekordnom roku, a prvi voz ovom prugom prošao je 7. novembra 1946. godine. Pruga je osiguravala opskrbu ugljenom velikih gradova u dolini Save, bila je značajna i radi opskrbe hranom izgladnjele i razorene sjeveroistočne Bosne a godinu kasnije počela je izgradnja i pruge Bosanski Šamac – Sarajevo.
Tekstovi kojima se obilježava godišnjica izgradnje pruge ne mogu proći bez citiranja Miroslava Krleže koji je, kako se navodi, kazao kako ovo “nije prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca”.
No, da li je zaista bilo tako?
Jedna od najinteresantnijih činjenica u poslijeratnoj jugoslavenskoj kulturi bila je ta da su mnogi od starih stereotipa preživjeli i našli svoje mjesto, s nešto promijenjenom formom, u novom kulturnom ambijentu.
Ilustrativan je primjer s gradnje pruge Brčko – Banovići, kada se na časovima održavanim brigadirima čitalo predavanje pod nazivom “Istrebljenje poturica”, uz teme poput “O seljačkim bunama” i slično. Inače, za omladinske radne akcije, koje se mogu uvrstiti među najveće rezultate Komunističke partije u poslijeratnom periodu, može se reći da su bile poput novčića koji je imao samo jednu stranu.
Karakteristika većine literature koja obrađuje problem omladinskih radnih akcija, a pogotovo one iz socijalističkog perioda, jeste neobjektivnost, jer se na osnovu arhivskih dokumenata može zaključiti da je riječ bilo o mnogo složenijim procesima od spontanog i dobrovoljnog skupljanja omladine koja je u ime naroda i Tita krenula u izgradnju zemlje.
Kao primjer može poslužiti činjenica da se u ovoj literaturi nigdje ne može naći tačna informacija o tome koliko je ratnih zarobljenika učestvovalo u radu. Arhivski dokumenti pokazuju da broj ratnih zarobljenika na prisilnom radu na omladinskim radnim akcijama nije bio zanemariv. Na pruzi Brčko – Banovići radilo je ukupno 1.500 ratnih zarobljenika, a na pruzi Šamac – Sarajevo njih 15.000.
U ovoj vrsti literature, ali i u ondašnjoj štampi, teško je doći do informacija i o tome koliko je omladinaca izgubilo život ili koliko ih je teško povrijeđeno za vrijeme radnih akcija, a takvih je slučajeva nesumnjivo bilo. Nesreće su se krile, budući da se smatralo kako će to u očima javnosti stvoriti negativnu sliku o Partiji, jer se nije dovoljno brinula o sigurnosti omladinaca.
Partijske ćelije, koje su djelovale na gradilištu pruge, redovito su izvještavale Glavni štab omladinskih brigada o problemima na izgradnji, ali su sve takve informacije brižljivo čuvane od javnosti.
U jednom izvještaju partijske organizacije na pruzi Brčko – Banovići vidi se da je život omladinaca bio dosta težak. Hrana se sastojala od graha ili makarona, zdravstveno stanje bilo je takvo “da ima svakodnevno mnogo bolesnih“, u “jurnjavi za kubaturom” dolazilo je do mnogo povreda, a bilo je i smrtnih slučajeva.
Na jednoj sekciji pruge Brčko – Banovići smrtno je stradalo pet omladinaca, a dvadeset ih je bilo teško povrijeđeno, od kojih su neki ostali invalidi. U jednom od partijskih izvještaja s gradnje pruge Šamac – Sarajevo izvještava se da je briga o omladini nedovoljna, da se negdje radilo i po deset sati, omladinci su vukli vreće cementa od po pedeset kilograma, a zbog kašnjenja nadzornika gradilišta, omladina je često bila prisiljena raditi prekovremeno.
U izvještaju doslovno piše: “Mi ne čuvamo omladinu nego je iscrpljujemo.”
Ovakvi i slični podaci pretresani su na partijskim konferencijama na gradilištu, članovi štabova i komandiri brigada pozivani su na odgovornost, ali javnost o tome nikada nije bila informirana. Posjete novinara bile su dopuštene samo na određenim sekcijama pruge, kako među domaću, ali i međunarodnu javnost ne bi mogle procuriti vijesti i slike koje su pokazivale omladinske radne akcije u drugačijem svjetlu od onog u kojem su ga predstavljale državne vlasti.
U dozvolama koje bi dobili od vlasti morali su navesti hoće li praviti fotografije i za koji list prave reportažu. Također, sva pošta koja je stizala omladincima i koju su oni slali bila je otvarana, kako bi se spriječilo curenje informacija ili onemogućio negativan utjecaj na rad brigadira.
R.S.