Dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine, uputio je pismo gradonačelniku Brčko distrikta BiH Esedu Kadriću u kojem je izrazio zahvalnost na pruženom gostoprimstvu tokom jednodnevne posjete Brčkom. Takođe, kao prilog pismu g. Kuzmanović poslao je nepotpuni prevod teksta Povelje.
Tekst pisma prenosimo u cijelosti:
Poštovani gradonačelniče Kadriću,
Evo još i danas me drži ono lepo raspoloženje i osećanje od juče. Hvala Vama i vašim saradnicima na divnom gostoprimstvu koje ste nam priredili.
Šaljem Vam prepis teksta povelje, koje su moje kolege iz Arhiva Vojvodine preveli sa latinskog. (Dejan Jakšić i Olgica Trbojević)
Još radimo na prevodu, pa ćemo vam uskoro poslati konačnu verziju teksta.
Nadam se skorom viđenju, kako u Novom Sadu, tako i u Brčkom, i nastavku saradnje.
S poštovanjem
Dr Nebojša Kuzmanović
Direktor Arhiva Vojvodine
Prilog: Prevod delova povelje
‘’Mi Žigmund (Sigismundus), po milosti božijoj rimski avgust kralj Ugarske itd., dajemo svima na znanje, da vernom Ivanu (Johannes), sinu pokojnog palatina Nikole Gorjanskog (de Gara), i Hedvigi, kćeri vojvode Mazovja, uzimajući u obzir njihove terete i po posebnoj milosti, utvrđenje Talj (Tally), posed Tokaj (Tokay) sa utvrđenjem Tarcal (Tarchal) sa svim pripadajućim koje je Ivana (Johanna) Gorjanska ka znak svoje saglasnosti u vreme zaključenja bračnog ugovora između njih, u vrednosti 12.000 forinti a 6.000 forinti čistog zlata, želim njima da nadoknadim. Zato želeći da Ivanu Gorjanskom i supruzi odmah rečenu vrednost nadoknaditi, naše utvrđenje zvano Srebrnik (Zreberneck) u našoj kraljevini Bosni, zajedno sa utvrđenjima Grabovac
(Grabowch?) i Barkazad (Barkazaad?), zatim Slano, Međurečje, Repes i Vohterica (Zlano, Megerechye, Repes, Wecrherizka?), sa svim mestima, brdima, dolinama, šumama, vodotokovima (Tolisa, Toliza) i ribarenjem i svim drugim plodokorišćenjem kako u Posavlju (Pozawije) tako i drugde i zadržati na neodređeno vreme u Kraljevini Bosni dok navedena suma ostaje u zalogu da se čuva dok nama ili našim naslednicima Ivan Gorjanski, njegova supruga ili naslednici se ne iskupe. Obećavamo osim toga da ćemo mi ili naši naslednici u Kraljevini Ugarskoj navedene posednike ili njihove naslednike, i sve navedene tvrđave i sve pripadajuće koristi do vremena otkupa držati i braniti. Ovo potvrđujemo našim autentičnim pečatom koji kao kralj Ugarske koristimo na potvrdi.
Dato u Tati na dan Sv. Petra i Pavla apostola (29. juni) 1422. godine.’’
Pojašnjavajući razloge donošenja Povelje iz vojvođanskog Arhiva stiglo je i obrazloženje zašto ugarski kralj Žigmund daje imanje porodici Gorjanski.
„Ugarski kralj Žigmund je 1418. godine nagradio Nikolu Apafija, plemića iz Erdelja i zapovjednika Srebrnika, Vranduka i Dubočca, za uspješnu obranu ovih utvrda od tadašnjih Hrvojevih navala.
Srebrnik je bila jedina od ove tri utvrde koja je trajno ostala ugarska. Zapovjednik Srebrnika bio je isprva Ivan Morović, a potom vjerojatno Ivan Gorjanski.
Godine 1422. Ivan je zajedno sa svojom suprugom Hedvigom od Mazovije dobio, u zamjenu za imanja Tokaj i TalIya u Ugarskoj koje je držao kao kraljev zalog, okrug Srebrnik.
Pored utvrde Srebrnik, okrug je obuhvaćao i utvrde Brčko i Grabovac. Ova posljednja se kasnije više ne spominje, dok su prve dvije poslije smrti Gorjanskoga 1428. godine ostale u posjedu njegove udovice.
Ona ih je, pak, 1430. godine morala predati kapetanu Beograda Matku Talovcu (mađ. Talloci) i njegovoj braći. Srebrnik i Brčko bili su u vlasti Talovaca sve do prvih osmanlijskih osvajanja, koja su uslijedila kratko prije 1443. godine“.
Nacionalni arhiv Mađarske
Diplomatski arhiv
(MNL, DL 11225)
Magyar Nemzeti Levéltár
DIPLOMATIKAI LEVÉLTÁR (Q szekció) • Kincstári levéltárból (E) • MKA, Neo-regestrata acta (Q 311) • 11225
Izvor: nula49