Nekada, davno prije, bilo je jedno vrijeme, koje svojim uređenjem nije bilo idealno, ali je, složit ćemo se svi, bilo dosta uređenije nego današnje. Nekada, počevši od odnosa roditelj- dijete, koji također nije bio idealan, i bio protkan više strahopoštovanjem, koji je imao i svoje i loše strane, bilo je više uvažavanja roditelja, starijih lica, komšiluka, učitelja i svih onih koji su činili društvenu zajednicu. Bilo je i onda izazova s kojim su se roditelji borili, ali uz društvo koje je uvažavalo različitosti i okolinu, društvene autoritete nije bilo teško sprovesti u djelo naum i lakše savladati neku poteškoću. Kada se i desi neki sitni dječiji nestašluk, verbalno, a ponekad i fizički ukoravao se i od strane nastavnika, a onda i roditelja i svih koji su tada bili uključeni u odgoj, a to je nerijetko bila i okolina. Ne opravdavajući fizički ukor i u školi, a i od strane roditelja, taj momenat je bio društveno prihvaćen, i doboko ukorijenjen u društvo i kulturu, i bio je nezaobilazan u procesu odgoja za razliku od vremena danas.
Zbog jačih društvenih stega, uvažavajućeg odnosa i odgoja koji smo svi nosili od kuće, nije se moglo a ni smjelo desiti da vas neko opomene za neki nevaspitan čin, ali zaista ocijenjen kao takav, a ne kao usamljena percepcija nekog roditelja, a da ne budete ukoreni i od strane roditelja, i ta mjera je imala efekta jer je osuđena od svih aktera društvene zajednice. Da to vrijeme i nije tako loše bilo, sa svim svojim nedostacima, pokazuju mnoge generacije koje su danas uspjele zadržati dašak tog vremena i postupaka koji su u to vrijeme bili ispravni, a to su upravo one generacije koje danas rijetko ali uspješno vaspitaju svoje mlađe naraštaje, a i sami su prijmijećeni u svojoj zajednici (rijetki su ali ih ima) kao pristojni, kulturni, uvažavajući i poštujući druge i različite od sebe, a ipak postupajući naspram vlastitih svjetonazora i uvjerenja.
Sjetit ćemo se i pojave da su za društvene autoritete postavljani ljudi koji su provjereni u društvenoj zajednici kao neko ko prednjači u poštenju, uvažavanju, kulturi, poznate porodične istorije, ili pedigrea, provjereni i dokazani stručnjaci iz raznih oblasti i potvrđeni iz profesionalne zajednice, i da se svako nije mogao baviti odlučivanjem o sudbini ljudi, i da su to ipak morali biti provjereni i cijenjeni ljudi iz svojih sredina, a šta imamo sada???
Ono što danas imamo na društvenoj sceni jeste nedostatak kulture, vaspitanja, uvažavanja, razvrat pomiješan sa drskošću i bahatošću. Rezultat toga jeste poslijeratno i tranzicijsko vrijeme, koje nam je donijelo mnoge izazove, pred kojima većinom posustajemo. U prilog tome ide današnja svakodnevica nemogućnosti kontrole djece, manjak vremena provodeći s njima, dostupnost raznih društvenih mreža koje nude svakojake sadržaje, ne vodeći računa o uzrasnoj dobi i primjerenosti istih.
U svako doba dana putem medija lako su dostpuni sadržaji koji nisu primjereni djeci, a da ne govorimo o društvenim mrežama, gdje tek nema nikakve kontrole istih. U borbi za vlastitu egzistenciju, ali i sebe, roditelji često pribjegavanju udovoljavanju djeci svega što traže, u zamjenu za svoje slobodno vrijeme. Nemogućnost uspostavljanja kontrole nad životima svoje djece ali i nezainteresovanost za odgoj vlastitih naraštaja postala je svkodnevnica. U prilog tome idu česti sadržaji crne hronike, gdje su akteri djeca, i gdje često bude kasno za djelovati.
Vrlo usamljena pojava je postala da sretnete nekog ko provodi vrijeme s djecom, vaspitava djecu, uči djecu bonotnu, lijepim manirima, ali i dostojanstvu kao vrlo rijetkoj pojavi.
Ono što danas imamo priliku da vidimo jeste da se sumnjivim putevima dolazi do diploma, bogatstva, moći, a onda i do prisilnog uvažavanja tih autoriteta.Ukoliko pokažete drugačije mišljenje, budete ukoreni s tim da vam se indirektno pošalje poruka da se ,,pripazite“, ili sklonjeni sa lica zemlje. Ukoliko ste puki sljedbenih novopečenih autoriteta, najglasnije plješćete na svaki njihov potez iz prvih redova, s kojim se duboko i ne slažete, čak ga i nasamo i ismijavate, krećete se gdje god se oni i njihova djeca kreću (upisujete djecu isključivo na aktivnosti gdje idu njihova djeca, kako bi se veza ojačala) ne vodeći računa o afinitetima i predispozicijama vlastite djece.
Danas je jako teško održati i zadržati vlastiti identitet i dignitet, ukoliko niste priklonjeni nekom ko je sebi dao za pravo da odlučuje o vašoj sudbini. Vrlo teško je samostalno se održati, da imate mogućnost iznošenja vlastite percepcije, a da vam je ne serviraju, i šta treba da uradite ili kažete.
Pojam ljudskog dostojanstva posebno se odnosi na sve što razlikuje čovjeka od svih ostalih organizama, pa valjda bismo trebalo i da zadržimo ono što nas obilježava kao ljude, za raliku od drugim ,,organizama“…
mr.sc. Edina Osmić-Šadić, psihoterapeut pod supervizijom