Kažu da je posljednja faza genocida NEGIRANJE GENOCIDA. Tekst “Lažovi „Pisci“-istorije”, objavljen na portalu nula49, potvrđuje tu tezu. Ovaj tekst je bezočan egzemplar apologije genocidu na način negacije genocida, negiranjem onoga što s desilo u Prijedoru, onoga što se desilo u Brčkom, onoga što se desilo u BiH, pa ga kao takvog dajemo na uvid široj javnosti. Tekst je nepotpisan pa je, pretpostavljamo, to stav redakcije. Neka se zna da je genocid još uvijek u toku i u Brčko Distriktu BiH.
Lažovi – “Pisci” istorije
.
Poznata je fraza da je u ratu prva žrtva istina.
Sudeći po aktivnostima usklađenim sa ovom sentencom, jednom dijelu bosanskohercegovačke javnosti prosto je žao što je građanski rat u BiH završen. Nastavljaju da bezočno lažu, valjda se povodeći gebelsovštinom, da će hiljadu puta ponovljena laž postati istina.
Tom sentencom povode se organizatori skupova u brojnim gradovima, koji već skoro deceniju nose “bijele trake” oko ruku, sjećajući se maja 1992. godine i početka rata u Prijedoru. Prema njihovoj “istini” koja je prva stradala u ratu, Muslimani su morali nositi bijelu traku. Za tu tvrdnju, koliko neutemljenu, toliko i vrlo opasnu, ni 26 godina nakon rata nema ni jednog materijalnog dokaza.
Ni u jednom procesu vođenim pred Haškim tribunalom koji se ticao evidentnih i strašnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u i oko Prijedora, nema ni riječi o “bijelim trakama”. Za te zločine više Srba iz Prijedora je odgovaralo. Neki još okajavaju grijehe u zatvoru. Pravda je stigla odgovorne.
Tu laž o “bijelim trakama” alhemičari iz SDA pokušavaju da predstave kao istinu. Autorima ovog galimatijasa, to naravno ne smeta i stalno je ponavljaju računajući na kratko pamćenje. Sa tom laži, solidarisali su u više gradova, pa i u Brčkom. Neuki plebs zaveden političkom laži, ne treba osuđivati. Oni izlaze na okupljanje kako bi bili primjećeni od partijskog establišmenta i na taj način zavrijedili koji bod u potrazi za uhljebljenjem na državnim jaslima.
A političke elite radi opstanka na vlasti nastavljaju da produkuju laži i strah. Bošnjačke istrajavaju na matrici o epskom stradalništvu Bošnjaka, srpske o navodnoj ugroženosti Republike Srpske, dok hrvatska elita podgrijava priču o ugroženosti najmalobrojnijeg naroda i tisućljetnih europskih vrednota koje oni baštine i dijele ostatku BiH. Zapravo je riječ o ekonomskoj kohabitaciji političkih elita i njihovim zajedničkim materijalnim interesima.
Alhemičari iz SDA osim ovih, šire i lokalne laže. O jednoj smo čitali nedavno na brčanskim portalima, prema kojoj je Fontana “Mladosti” bila porušena 1992. godine.
Autori te laži su iz Pododjeljenja za arhiv u Vladi Brčko distrikta BiH. Zašto je to napisano u pisanom pojašnjenju Ekmečićeve ribice, potpuno je jasno. Autor te skaradnosti i laži očito je želio da predstavi sve koji su od 1992. do 1995. godine preživjeli svakodnevno granatiranje u Brčkom kao varvare.
I nije neočekivano to što je takvo štivo izašlo iz te kuhinje. Sramota je što se niko od zvaničnika iz Brčkog nije oglasio povodom te laži. Kao što se niko od zvaničnika brčanskih barem iz reda srpskog naroda nije oglasio povodom laži koju su mladi SDA noseći „bijele trake“ promovisali na brčanskim ulicama.
Možda ideolozima SDA nije još jasno da je istorija ozbiljna nauka. Svako je piše prema dnevnopolitičkim potrebama, ne uvažavajući dokumenta, izvore, vremensku distancu. Valjda suočeni sa svojim mediokritetstvom, pokušavaju sebi zavrijediti neko “povijesno” mjesto u svom jatu.
Zato se na ovom prostoru istorija tako tragično i ponavlja. Zasnovana na laži, takva istorija obično probudi najopasnije porive. Na Balkanu nažalost nije učiteljica, već mnogo češće mučiteljica života.
Izvor: nula49