Tridesetog aprila 1992. godine je srušen Savski most između Gunje u Hrvatskoj i Brčkog u BiH. Brčaci smatraju da je tog dana počeo napad JNA i paravojnih formacija na njihov grad. Pola godine prije ovog zločina most je eksplozijom oštećen sa hrvatske strane. Putnici su prelazili pješke do Brčkog odakle bi se dalje prebacivali po gradovima BiH.
Tog 30. aprila, u deset minuta do pet sati aktivirano je 750 kilograma eksploziva u automobilu koji je naguran na most, pedesetak metara od brčanske obale Save. U tom trenutku je prolazila kolona ljudi, uglavnom bosanskih radnika u zemljama Zapadne Evrope, koji su se vraćali za zavičaj za prvomajske praznike. Poginulo je, prema dostupnim svjedočenjima, između 70 i 100 ljudi.
U Tribunalu u Hagu je dokazano da su most srušili pripadnici jedinice „Crvene beretke“ po komandom Dragana Vasiljkovića tzv. Kapetana Dragana. Priznali su to ispitivani svjedoci iz tadašnje vlasti u Brčkom, prije svih Đorđe Ristanić, kojem se sudi za masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima Brčkog. Jedan od vođa „Crvenih beretki“ bio je i Rade Božić, tadašnji kapetan JNA, koji je direktno pred svjedokom priznao da je on vodio operaciju rušenja i da je pogriješio jer je stradalo previše ljudi. To svjedočenje o Božićevom priznanju izrečeno je od istog svjedoka, Brčaka Isaka Gašija, i pred Tribunalom u Hagu i pravo je čudo da Tužilaštvo Brčko Distrikta nije reagiralo na ove činjenice izrečene na jednom međunarodnom sudu.
Stravična ubistva bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u gradu, koja će se kasnije dogoditi u brojnim logorima smrti od Luke, do sportske dvorane Patrizana. Više od pola hiljade ubijenih civila Brčaka nije dovoljno za ozbiljniji i temeljitiji rad pravosuđa Brčko Distrikta. Do danas su neistraženi i bez sudskog epiloga ostali brojni slučajevi masovnih ubistava. Brčanska priča kažnjavanja počinjenih zločina završila se sa Tribunalom u Hagu gdje je na robiju od 40 godina osuđen brčanski monstrum Goran Jelisić zvani Adolf, te jedan od masovnih presuđenih ubica Ranko Češić.
Presuda Suda Brčko Distrikta Jelisićevoj suradnici iz brčanskih logora smrti Moniki Ilić Simeunović od dvije i po godine zatvora šokirala je brojne porodice brčanskih žrtava. Bilo je očito je da pravda u Brčkom ima neke nacionalne vage. Naime, Tužilaštvo Brčko Distrikta je izostavilo dokaze Tribunala koji su javno nuđeni sa presudama na zvaničnim stranicama suda. Tu se jasno vidjela uloga Monike Ilić Simeunović u ubistvima po Brčkom, što pravosuđe Distrikta nije uzelo u obzir.
U isto vrijeme je u Distriktu presuđeno bošnjačkom policajcu za šamar na daleko veću kaznu nego masovnim ubicama.
Pet minuta nakon rušenja Savskog mosta teško je oštećen i Željeznički most, koji se nalazi kilometar nizvodno. Pripadnici policije u Brčkom su napravili uviđaj, te identificirali 12 poginulih. Žrtava je bilo daleko više ali su iskasapljene do neprepoznatljivosti, a desetine ih je strahovitom eksplozijom bačeno u Savu i kada se čitav blok od 40 metara srušio u Savu. Dokumenti koji su nađeni odvojeno od žrtava, oko 9 ličnih karata i tri pasoša su pohranjeni u sefove brčanske policije. Nakon što je nastupio mir, ti lični dokumenti nisu nikada pronađeni. Neki Brčaci smatraju da dokumenti postoje, a da je dio zločinačke strategije moglo biti njihovo skrivanje od istrage i pravde.
U prvim mjesecima rata kada su počinjeni najgori zločini na čelu policije nalazio se Petar Đokić, u miru lider Socijalističke partije RS. Tokom svjedočenja u Tribunalu srpski politički lideri u Brčkom Đorđe Ristanić i Boško Maričić su priznali da je zločin na Savskom mostu napravila jedinica Crvene beretke Kapetana Dragana, u saradnji sa tadašnjom komandom u brčanskoj kasarni JNA, na čijem čelu se nalazio pukovnik Pavle Milinković.
U Kasarni je bio i sabirni logor za zarobljene muškarce, uglavnom civile iz čitave Bosanske Posavine. Nakon rušenja Savskog mosta u Brčkom je nastupio užas sa otvaranjem desetina logora smrti u koje su odvođeni bošnjački i hrvatski civili, gdje su se događala masovna pogubljenja. Prvog maja, kada je grad zauzet, stanovništvo je krenulo u zbijeg prema Majevici i Rahiću.
Tu je organizirana herojska odbrana koja će kasnije Karadžićevu državu svesti na širinu od 400 metara do 1,5 kilometara. Danas se kažnjavaju branitelji, kao da je u pitanju osveta za časnu borbu. Prema izvještajima međunarodnih institucija Brčko je najveća rak rana BH. pravosuđa i prema mišljenju OSCE-a. Nema još osuđenih za rušenje Savskog mosta i najmračnijeg zločina nad civilima.
S. Omeragić
Izvor: https://bosnaglobal.net/index.php/analize/rusenjem-savskog-mosta-pogubljeno-je-na-desetine-civila