Živimo u gradu, jedinom u BiH, koji nema elektronski zdravstveni karton, elektronsku zdravstvenu knjižicu, pa nam naši najstariji sugrađani satima čekaju za recepte,umjesto da odu u apoteku i podignu svoje lijekove.
Hodaju od vrata do vrata,da se naruče za svoje preglede,umjesto da dođu na termin, koji mu jednim klikom njihov dr. može da zakaže.
Živimo u gradu, jedinom u BiH, koji nema alternativno rješenje, online nastavu, pa nam djeca, i u najvećem pogoršanju epidemije, idu u škole, guraju se u pretrpanim autobusima i sjede u zatvorenim učionicama.
Znamo li, da živimo u 21 -om stoljeću ili su nam najveći dometi,kreda,tabla,spužva i olovka?
Ne volimo ni svoje roditelje, ni svoju djecu.
Sram nas bilo.
Dr. Azra Mujačić-Dervišević