Kao što je to uobičajeno, netom završeni izbori u Distriktu do sada nisu bili predmet bilo kakve kritičke analize. Nema čak ni pokušaja na nivou novinskog pisanja. Javna valorizacija rezultata izbora- već peti ili šesti izbori su iza nas -potpuno izostaje. To je još jedna od značajki sakate demokratije ili pseudemokratije koja je vladajuća na ovim prostorima.
Do sada se govorilo samo o uvjerljivoj pobjedi SDA, odnosno Kadrića koji je već proglašen novim gradonačelnikom. Ali niz važnih rezultata ovih izbora ne bi trebali biti ostavljeni van pažnje ili previđeni: neočekivan uspjeh Ine Pamukčić, relativno (kvantitaivno mjerenom) solidan rezultat Naroda i Pravde, totalna propast i faktički nestanak dva važna politička subjekta: SDS-a koji je još u prošlom sazivu bio najjača stranka sa 5 mandata i SDP-a nekada neprikosnovenog vladara Distrikta koji se pridružio SBIH i sveo na Kadrićev drugi ili treći žetončić; odličan rezultat SPS koji će po svemu sudeći, biti “nagrađen” izbacivanjem iz vlasti, te nestanak HSS-a i apsolutna homogenizacija hrvatskog biračkog tijela oko HDZ-a.
Sve ove teme zaslužuju poseban osvrt. Prije nego što se bar ovlaš osvrnemo na neke njih, pozabavimo se gubitnicima tj. onim koji su izgubili poslanički mandat. Bez želje za iscrpnošću zadržat ću se na nekoliko pojedinačnih poslaničkih sudbina čiji politički poraz ima simbolički značaj, ali mogu poslužiti i kao poučni primjer. Neki od njih otišli su na političko groblje nakon tri, čak četiri mandata, čitav jedan radni vijek; umrli su, a da zapravo politički nisu ni živjeli, osim ako uzimanje nezasluženo velike plate i grantova nije politički život.
Za najvećim brojem njih ne treba žaliti, čak treba slaviti. Za onim za kojima bi parlament Distrikta Brčko trebao žaliti i koji su bili časni izuzeci u pogledu kvaliteta istupa su dr. Purić i Sead Burić. Njihovim odlaskom će nivo parlamentarne diskusije još više opasti. Istupi dr. Purića, mada se i on znao valjati u nacionalističkom „onanisanju“, često su bile najsadržajnije i najargumentovanije skupštinske diskusije.
Burićev politički pad ima nešto tragično. Burić je nakon odlaska Enesa Pašalića bio nesumnjivo najkvalitetniji bošnjački poslanik. Pored toga bio je i jedan od malobrojnih poslanika koji su dolazili iz užeg gradskog jezgra. Odlične diskusije, hrabri argumentovani, polemički istupi.
Nažalost Burićev rezultat pokazuje da kvaliteta rada jednog poslanika nema apsolutno nikakav uticaj na njegov izborni rezultat. I to je porazno. Uz to, njegov rezultat pokazuje da, u političkom pogledu, gradsko jezgro je najobezglavljenije i najkonfuznije u čitavom Distriktu.
Gradsko jezgro više nema ni jednog svog poslanika. Nije onda ni čudo što grad već decenijama stagnira. Osim glupih Brčaka-birača, Burić je napravio dvije gluposti koji su pospješile njegov loš rezultat. Prvi je napuštanje stranke. Njegov primjer pokazuje da je napuštanje jake tradicionalne stranke velika greška. Primjeri nezavisnih kandidata kojima više nema ni traga, a i njegovih nekadašnjih stranačkih prijatelja Drapića i Đape to zorno potvrđuju Uz to, Burić nije pokazao organizacijske sposobnosti. Njegov primjer pokazuje da dobar poslanik i parlamentarni govornik ne mora nužno biti dobar vođa partije. Savez sa Drapićem bio je gruba greška. Naravoučenije: ne napuštaj stranku i ne biraj za saveznike propale političare.
Nakon što je puna četiri mandata bio zalutao u parlamentarne klupe, Ljuca Halil iz SBB-a se konačno našao gdje mu je mjesto. A to je bilo gdje, samo ne u skupštini. Njegov zalutali boravak u skupštinskim klupama bit će zapamćen po najvećim provalama koje su se tu čule: nezaboravna je ona nadahnuta provaljotka brčanskog Šoića: Dragi poslanici lako ćemo pobijediti korupciju! Evo ja pozivam sve poslanike i sve što su ovdje da ne uzimaju mito, a pozivam i molim građane koji ovo gledaju da ne daju pare za korupciju. I eto tako ćemo riješiti ovaj problem!
Ima naš Šoić na hiljade ovakvih i ne bi bilo loše skupiti sve te bisere u jednu knjižicu koja bi svjedočila o tome ko je sve sjedio i šta se sve moglo čuti u gradskoj skupštini.
I na kraju da ne ostane nespomenuto jer je zbilja važno: ovi izbori su – sad je vampir konačno upokojen – bili konačni kraj živog političkog mrtvaca ali i najvećeg kadrovskog promašaja bošnjačke politike – Mirsada Đape. Nakon 6151 glasova na izborima 2008 kao predsjednik SDP, Đaponi je, nakon napuštanja SDP-a, doživio pravi debakl 2016 kada je opet kao predsjednik ali sada vlastite firme Pokreta za bolje Brčko MIRSAD DJAPO (Sic!) dobio 536 glasova.
Živeći izvan prostora i vremena ufuran u fantazmagoriju i megalomaniju vlastite veličine doživio je ishlapjeli Đaponi da na ponižavajućem zadnjem mjestu na listu Naroda i Pravde ode na političko groblje sa 250 glasova. Komentar je suvišan. Ali nije suvišno, posebno onim koji su dobili 4466 glasova, da se s vremena na vrijeme sjete Đape i naravoučenija koje se da izvući iz njegove političke karijere: ako nemaš ozbiljnih ideja i znanja i imaš samo jedan cilj i jednu fiksaciju- kako da postaneš i ostaneš prvi, – da će silazak kad-tad doći i da osim podsmijeha ili prezira ništa drugo nećeš iskusiti.
Kašmir Ribić