Vijest da je 1.12.2020. šef Odjela za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta BiH Senad Osmanović podnio ostavku na tu funkciju i nije mnogo iznenadila s obzirom da se o tome šuška otkako su prošli izbori na kojim je on sebi obezbijedio poslaničko mjesto. Hrabro je izdržao cijeli mandat, u šta mnogobrojni skeptici nisu vjerovali kada je izabran na to mjesto. Vješto se održao na skliskom terenu obrazovanja i izbjegao neke veće zamke, a i ove muke sa koronom došle su nekako na kraju mandata pa s punim pravom može da odahne dušom i kaže da u pravnom smislu ne obnaša više tu odgovornu funkciju pravdajući to tehničkim razlozima.
To što iza sebe ostavlja obrazovanje i nastavni proces u Brčko Distriktu ,,ni na nebu ni na zemlji’’ bez ikakvih instrukcija za naredni period, koje je u dogovoru sa Kriznim štabom bio dužan donijeti, kao da ne brine, sada već bivšeg ministra, koji za skoro osam mjeseci nije bio u stanju napraviti neku strategiju za rad u uslovima pandemije. Početkom školske godine u škole i u ralje bolesti gurnuo je sve učenike i njihove nastavnike po principu ,, šta bude nek bude’’.
Kada je sve izmaklo kontroli, kada je u samo jednom odjeljenju brčanske srednje škole registrovano sedam pozitivnih učenika na korona virus ( o netestiranim, a bolesnim da i ne govorimo), pet njihovih profesora i nekoliko roditelja; kada je jedan profesor preminuo; kada je mlada osoba izgubila život, a po pričama najbližih bila zaražena posredno preko srodnika zaposlenog u školi; kada su redovi pred trijažnim centrom bili sve duži… tek tada se ministar odvažio da obustavi nastavu na dvije sedmice. Kao biser nad biserima bila je odluka da se nastavi sa obrazovnim procesom usred sedmice i usred najveće pandemije, raspoređujući učenike po grupama, da bi nakon tri dana i to bilo obustavljeno.
Ko će odgovarati za ovakve odluke, za pretrpljene muke onih koji su se neposredno zarazili u školi, za izgubljene živote; ko će odgovarati za to što nije napravljena nikakva platforma za rad obrazovnih institucija u vanrednim okolnostima, za obustavu nastave bez mogućnosti online ili instruktivne nastave kakva je bila zastupljena od marta pa do kraja školske godine, ko će odgovarati za nedovoljno preduzete mjere o bezbjednosti učenika u javnom prevozu, u školskim prostorijama gdje su profesori preuzeli, osim vaspitno-obrazovne uloge, i ulogu zaštitara koji dodatno dežuraju na ulazima sprovodeći u djelo navrat-nanos donesene smjernice iz protokola…Bezbroj je pitanja bez odgovora ostavio Senad Osmanović iza sebe.
Dok se prosvjetni radnici kao marionete klate onako kako njima upravljaju vlastodršci, za to vrijeme roditelji i javnost pljuju po njima i osipaju paljbu optužujući ih kako ne rade, kako su loši predavači, kako su fušerili za vrijeme ,,online’’ nastave i da pod hitno žele da im se djeca vrate u školske klupe.
Kad brod tone prvo se pacovi spašavaju, a kapetan posljednji napušta brod. Ali mnogi plati glavom. Kao što je i do sada dešavalo. Da li je moralo tako biti, pitanje je koje se ne postavlja. Zbog toga u Distriktu niko ne odgovara. Očigledno, u Brčkom mogu preživjeti samo pacovi.
M.E.P.