Naša pozicija je dosljedna i neće se mijenjati. Imovina pripada entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, a ne bilo kakvom državnom nivou vlasti. Imovina je jedan od ključnih konstitutivnih elemenata državnosti, a za Republiku Srpsku ona predstavlja temelj njenog ustavnog subjektiviteta – navedeno je u saopštenju.
Saopštenje Udruženja pravnika Republike Srpske Srna prenosi u cijelosti:
Udruženje pravnika Republike Srpske obratilo je pažnju na dokument Centra za geopolitička istraživanja /GEOPOL/ iz Sarajeva, predstavljen kao nezavisni doprinos raspravi pod naslovom “Pitanje državne imovine BiH” /Sarajevo, 2026/.
Iza umjerene akademske forme i pozivanja na državnu opstojnost i evropsku budućnost, ovaj dokument zastupa tezu koja nema uporište ni u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ni u Ustavu BiH, ni u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda BiH. Dužni smo da na to reagujemo jasno, argumentovano i bez uvijanja.
I Pitanje imovine je ustavnopravno, a ne političko pitanje
Prva i temeljna zamjerka prijedlogu GEOPOL-a tiče se same prirode spora. Dokument nastoji da pitanju državne imovine pristupi, kako sam navodi, izvan dnevnopolitičkih i stranačkih okvira. Taj retorički okvir, međutim, prikriva suštinu.
Pitanje vlasništva nad imovinom u BiH nije političko pitanje o kome se pregovara, niti pitanje evropske budućnosti koje se rješava pragmatičnim kompromisom. To je ustavnopravno i pravno pitanje, čiji je odgovor već sadržan u važećem ustavnom poretku.
Naša pozicija je dosljedna i neće se mijenjati. Imovina pripada entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, a ne bilo kakvom državnom nivou vlasti. Imovina je jedan od ključnih konstitutivnih elemenata državnosti, a za Republiku Srpsku ona predstavlja temelj njenog ustavnog subjektiviteta. Svako nastojanje da se imovina centralizuje na nivou BiH nije pravna interpretacija, nego politički projekat prekrajanja Dejtona u pravnom ruhu.
II Dejtonski mirovni sporazum je međunarodni ugovor koji se poštuje, a ne prekraja
Dejtonski mirovni sporazum ostaje centralni i obavezujući pravni okvir. On nije običan politički dokument, nego međunarodni ugovor sa jedanaest aneksa. Njegov Aneks 4 jeste Ustav BiH, i on nije samo dio međunarodnog ugovora, nego i dio međunarodnog prava.
Ovdje je važno naglasiti pravnu specifičnost koju prijedlog GEOPOL-a potpuno previđa. Ustav BiH nije donesen onako kako evropska pravna škola podrazumijeva donošenje ustava. Nisu ga donijele domaće institucije niti ustavotvorna skupština, nego ga je donio mirovni ugovor. Tek je Amandmanom I, o Brčko Distriktu, djelimično postao i dio domaćeg prava. Radi se, dakle, o ustavu koji je po svom porijeklu akt međunarodnog prava.
Na međunarodne ugovore primjenjuje se temeljni princip pacta sunt servanda, što znači da se ugovori poštuju i provode, a ne jednostrano mijenjaju. Aneks 4 je utoliko specifičniji što sam predviđa mehanizam sopstvene izmjene, što je netipično za međunarodne ugovore.
Ali upravo zato svaka izmjena mora ići kroz tačno propisanu ustavnu proceduru, a ne kroz tzv. policy prijedloge, tumačenja ekspertskih centara ili nametnute odluke. Aneks 4 nedvosmisleno uspostavlja visoko decentralizovan ustavni poredak u kome nadležnosti, uključujući vlasništvo nad imovinom, pripadaju nivou entiteta.
III Aneksi 8 i 9 potvrđuju entitetsko vlasništvo
Ustavna arhitektura Dejtona potvrđuje se i kroz ostale anekse. Aneks 8, o nacionalnim spomenicima, i Aneks 9, o javnim preduzećima, nesumnjivo potvrđuju da se radi o imovini i upravljanju na nivou entiteta.
Cjelokupna ustavna struktura odražava visok stepen decentralizacije, ne kao propust, nego po dizajnu. Prijedlog GEOPOL-a tu decentralizaciju tretira kao problem koji treba riješiti centralizacijom. Mi je tretiramo kao temelj ustavnog poretka koji treba braniti.
IV I sami visoki predstavnici potvrđuju entitetsko vlasništvo
Posebno je zanimljivo što čak i mjere visokih predstavnika, uvedene od 2005. godine, kojima se ograničava raspolaganje tzv. državnom imovinom, zapravo idu u prilog našoj poziciji. Te mjere ne redefinišu vlasništvo nad imovinom niti ga prenose na državni nivo, nego indirektno, a zapravo izričito, potvrđuju da se imovina drži na nivou entiteta.
Od mandata Pedija Ešdauna pa nadalje, kroz sve kasnije mandate, visoki predstavnici su zadržali dosljednu interpretaciju. Taj kontinuitet kroz različite mandate ne odražava nikakvu promjenu u vlasništvu, nego potvrđuje da vlasništvo nije ni bilo sporno. Zabrana raspolaganja nečim logički pretpostavlja da to nešto nekome pripada, a to su entiteti.
V Brčko distrikt je model koji obara tezu o centralizaciji
Brčko distrikt je najbolji dokaz protiv teze da imovina prirodno pripada državnom nivou. I tamo je zakon nametnut, ali je distrikt potom u potpunosti preveo svu imovinu na sebe. Sva imovina distrikta danas je imovina distrikta. Ako je decentralizovani, lokalni nivo mogao postati puni vlasnik imovine na svojoj teritoriji, onda je pravno neodrživo tvrditi da imovina mora biti koncentrisana na državnom nivou. Brčko ne potvrđuje centralizaciju, nego je demantuje.
VI Ustavni sud BiH nije dosudio imovinu državi
Prijedlog GEOPOL-a poziva se na praksu Ustavnog suda kao da ona ide u prilog centralizaciji. Činjenice govore suprotno.
Kada je osporavan član 68. Ustava Republike Srpske, koji uređuje svojinske, imovinske i obligacione odnose, Ustavni sud BiH je potvrdio da Republika ima pravo na tu vrstu odnosa. Sud je utvrdio da je proces privatizacije preduzeća i banaka sproveden na nivou entiteta u skladu sa Ustavom BiH, čime je direktno potvrdio entitetsku nadležnost nad imovinom.
U odluci U-1/11, u ovoj ključnoj odluci, Ustavni sud BiH nije dosudio imovinu državi. Naprotiv, sud je izričito ukazao da rješenje pitanja mora doći kroz zakonodavni proces, odnosno kroz Parlamentarnu skupštinu BiH. Sud, dakle, nije rekao čija je imovina, nego je rekao da to nije pitanje za sudsko dosuđivanje, nego za dogovor i zakon. Svako ko tu odluku predstavlja kao potvrdu državnog vlasništva pogrešno je tumači ili je svjesno iskrivljuje.
VII Sporazum o sukcesiji ne uređuje unutrašnje vlasništvo
Sporazum o pitanjima sukcesije iz 2001. godine redovno se zloupotrebljava u ovoj raspravi. Podsjećamo, i to potvrđuju i sami visoki predstavnici, da se taj sporazum odnosi isključivo na odnose između država nasljednica bivše SFRЈ. BiH u tom sporazumu nastupa kao sukcesor u odnosu na bivšu SFRЈ.
Sukcesija nema nikakve veze sa unutrašnjim vlasničkim odnosima u BiH i ne može biti pravni osnov za centralizaciju imovine na nivou države.
VIII I domaći lideri su potvrdili entitetsko vlasništvo
Najzad, entitetsko vlasništvo potvrđeno je i praksom samih domaćih institucija.
Tokom 2007. i 2008. godine, Republika Srpska i Federacija BiH zaključile su sporazum o raspolaganju nepokretnom i pokretnom perspektivnom vojnom imovinom. Tim sporazumom izričito je utvrđeno da su entiteti vlasnici te imovine. Upravo kao vlasnici, entiteti su bili spremni da perspektivnu vojnu nepokretnu imovinu ustupe Oružanim snagama BiH na korišćenje, dok im je potrebna, uz obavezu da se ista nakon toga vrati. Ne može ustupiti onaj ko nije vlasnik. Sam akt ustupanja je priznanje vlasništva.
Zaključak
Svi pokušaji prekrajanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je međunarodni ugovor i dio međunarodnog prava, za Republiku Srpsku su pravno neutemeljeni i ništavi.
To pitanje je riješeno stavljanjem potpisa svih strana na dokument koji je uredio sva ključna pitanja u BiH, pa tako i pitanje imovine. Praksa od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, od aneksa, preko mjera visokih predstavnika, do odluka Ustavnog suda i sporazuma samih entiteta, tu tezu je neprekidno potvrđivala.
Dokumentima poput ovog GEOPOL prijedloga ne osporavamo pravo na mišljenje niti na učešće u javnoj raspravi. Ali osporavamo nastojanje da se politički projekat centralizacije upakuje u navodno nezavisnu pravnu analizu i predstavi kao neminovnost evropskog puta. Evropski put se ne gradi rušenjem ustavnog poretka jedne strane, nego poštovanjem dogovorenog.
Tu stavljamo tačku, ali i crvenu liniju. Ta linija će se braniti svim raspoloživim pravnim sredstvima i demokratskim praksama. Republika Srpska svoje ustavnopravno vlasništvo nad imovinom ne dovodi u pitanje, ne prepušta na pregovarački sto i ne ustupa nikakvim tumačenjima, bez obzira na to ko iza njih stoji.
Izvor: https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=651342