Zagreb je još jednom bio poprište scenarija koji ozbiljno ugrožava suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine.
U subotu, 25. aprila, Hotel Dubrovnik bio je domaćin dvodnevne konferencije “TradFest”, u organizaciji ultrakonzervativnih udruženja Vigilare i Ordo Iuris Hrvatske, uz podršku sumnjivog američkog think tanka Heritage Foundation.
Konferencija je otvorena s provokativnom temom “BiH: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”, što je samo po sebi skandalozno jer se u srcu Zagreba ne bi trebalo raspravljati o unutrašnjem preustroju i teritorijalnoj reorganizaciji susjedne države.
Jedan od govornika, kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru, koji je ranije, barem deklarativno, bio protiv ideje preuređenja Bosne i Hercegovine, sada je izjavio da je nužno tražiti “put mogućeg” zbog nefunkcionalnosti sistema i navodne političke nejednakopravnosti Hrvata. Iako je priznao da političko uređenje treba rješavati na političkom, a ne crkvenom nivou, njegova izjava bez ikakve sumnje dodatno potpaljuje secesionističke tendencije, posebno u izbornoj godini.
Međutim, vrhunac provokacije bila je prezentacija Ivana Pepića s Oružanog i sigurnosnog sveučilišta “Dr. Franjo Tuđman”, koji je predstavio kartu teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine na tri, odnosno četiri jedinice: Republiku Srpsku, “hrvatsku republiku”, “bošnjačko-muslimansku republiku” i Brčko distrikt.
Karta, na kojoj je crvenom bojom označena “Croat Republic” koja obuhvata zapadnu Hercegovinu, Mostar i odvojene enklave u srednjoj Bosni i Posavini, direktno aludira na secesiju i podjelu Bosne i Hercegovine. Tvrdnje da bi takav model osigurao ravnopravnost naroda, uz poređenje s Belgijom, duboko su cinične i ignoriraju kompleksnost bh. društva i Daytonskog mirovnog sporazuma.
Miješanje i podilaženje
Prisustvo Domagoja Kneževića, posebnog savjetnika ministra vanjskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana, u publici “TradFesta” nije samo slučajnost, već jasan pokazatelj direktnog miješanja službenog Zagreba u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Dok Hrvatska deklarativno podržava evropski put naše zemlje, ovakvi skupovi, uz prešutnu, pa i otvorenu podršku, šalju opasnu poruku da se Bosna i Hercegovina još uvijek smatra područjem gdje se mogu crtati nove granice i preustrojavati država prema željama susjedne zemlje. Prisustvo posebnog savjetnika Grlića Radmana je sramotno, ali ne i iznenađujuće, s obzirom na kontinuiranu politiku Zagreba prema Bosni i Hercegovini.
Foto: Jutarnji list
Svakako da dosadašnje ponašanje prohrvatskih faktora u Bosni i Hercegovini, posebno HDZ-a, uz otvorenu podršku iz Zagreba, predstavlja ozbiljnu prijetnju cjelovitosti i suverenosti Bosne i Hercegovine bez obzira na izjave koje dolaze iz ovih krugova. Ignoriranje presuda međunarodnih sudova i stalno insistiranje na etničkim podjelama samo produbljuje krize i onemogućava normalno funkcioniranje države.
“Trojka” na klizištu
Posebno zabrinjava podilaženje koalicije “Trojka”, koju čine SDP, Narod i pravda te Naša stranka, kako HDZ-u, tako i Andreju Plenkoviću. Sjetimo se samo izjava ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, koji je pohvalio Plenkovića zbog “predstavljanja Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji” te kojeg je nazivao “X faktorom”. Takve i slične izjave, bez obzira na to jesu li iskrene ili samo kurtoazne, ne samo da potkopavaju dignitet bh. diplomatije, već i otvaraju vrata daljnjem miješanju Hrvatske u naše stvari. Zahvaljivati se lideru susjedne države na “predstavljanju” vlastite zemlje u međunarodnim institucijama je čin političke nezrelosti i submisivnosti.
Ovakvi skupovi, uz političke manevre Čovićevog HDZ-a i otvorenog miješanja Hrvatske, nisu razgovor o opstanku Bosne i Hercegovine, kako to pokušavaju predstaviti Nino Raspudić i slični, već su direktna prijetnja njenoj cjelovitosti i suverenosti. Bosna i Hercegovina je suverena država, a njena budućnost i uređenje trebaju biti u rukama njenih građana i legitimnih institucija, a ne predmeta ultrakonzervativnih skupova u susjednoj zemlji. Krajnje je vrijeme da se bh. političari, a pogotovo oni iz “Trojke”, probude i shvate opasnost ovakvih politika, te da prestanu s podilaženjem koje samo otvara vrata daljim manipulacijama i ugrožavanju države.
Ironično je da se na “TradFestu”, uz sve priče o nefunkcionalnosti Bosne i Hercegovine, ignorira uloga aktera koji upravo tu nefunkcionalnost stvaraju i produbljuju. Umjesto traženja rješenja unutar postojećih institucija i uz poštivanje Daytonskog sporazuma, preferira se secesionizam i crtanje novih karata.
I
Izvor: stav