Utihnuo je jedan od najutjecajnijih i najvažnijih njemačkih glasova: filozof i sociolog Jürgen Habermas preminuo je u 96. godini u Starnbergu.
Smatra se najvažnijim njemačkim filozofom današnjice i uživao je svjetsko priznanje: Jürgen Habermas postao je poznat kao polemičan intelektualac koji se tijekom dugog života uvijek iznova uključivao u političke rasprave. ‘Javno djelovanje’ najvažnija je zadaća filozofije, poručio je Habermas jednom. Filozof i sociolog preminuo je ove subote u 96. godini u Starnbergu, kako je priopćila izdavačka kuća Suhrkamp.
Iz Starnberga, gdje je desetljećima živio, Habermas se oglašavao sve do posljednjih godina. U kontekstu ruske agresije na Ukrajinu pozornost su privukla, primjerice, dva njegova teksta u ‘Süddeutsche Zeitungu’, u kojima je umirovljeni frankfurtski profesor zagovarao pravodobno pregovaračko rješenje.
Studentski pokret ‘68 – ali bez nasilja
Habermas se proslavio 1962. habilitacijom ‘Strukturna promjena javnosti’, u kojoj se bavio ranoburžoaskim društvom. Njegove su teze naišle na veliki odjek među autoritarizmu suprotstavljenim studentima 1968. godine, ali se uskoro distancirao od njihovih radikalnih predstavnika.
Godine 1986. Habermas je sudjelovao u pokretanju takozvane sporne rasprave povjesničara. Tada je branio povijesnu jedinstvenost Holokausta od pokušaja relativizacije među desnim konzervativnim povjesničarima.
Habermas je rođen 1929. kao sin građanske obitelji u Düsseldorfu, a odrastao je u Gummersbachu. Godine 1949., kao mladić od nepunih 20 godina, počeo je studirati filozofiju u Göttingenu. Poslijeratno društvo, koje je doživljavao kao autoritarno i sputano, navelo ga je da rano počne sanjati o demokratskom novom početku. ‘Za mene je demokracija bila čarobna riječ’, rekao je o svojim studentskim godinama u biografiji objavljenoj 2014. u izdavačkom poduzeću Suhrkamp.
S tim je bila povezana njegova intelektualna usmjerenost prema demokratskoj ustavnoj državi zapadnih sila, koja je u njegovu mišljenju uvijek ostala orijentir. Još tijekom spora povjesničara 1986. napisao je u tjedniku ‘Die Zeit’: ‘Bezuvjetno otvaranje Savezne Republike Njemačke političkoj kulturi Zapada najveće je intelektualno postignuće našega poslijeratnog vremena.’
Glas razuma i kritike
Habermas je 1956. postao istraživački asistent predstavnika kritičke teorije u Frankfurtu na Majni, Maxa Horkheimera i Theodora Adorna. Nakon profesure u Heidelbergu 1964. je preuzeo Horkheimerovu katedru za filozofiju i sociologiju na Sveučilištu u Frankfurtu. Godine 1981. objavio je svoje glavno djelo ‘Teorija komunikativnog djelovanja’. Nakon prelaska u Max-Planckov institut u Starnbergu, od 1983. ponovno je predavao filozofiju u Frankfurtu, gdje je 1994. otišao u mirovinu.
Uz povijesne događaje kao što su rat na Kosovu ili migracijska kriza 2015. Habermas se neprestano oglašavao i o stanju u Europi. S obzirom na Europsku uniju više je puta kritizirao njezine ‘političke elite’ i zauzimao se za snažnije uključivanje stanovništva u proces europskog ujedinjenja. Rano se zalagao i za europski ustav te isticao potrebu za europskom javnošću.
Što čini jednog intelektualca, Habermas je jednom sam opisao. Intelektualac treba imati ‘avangardski instinkt za ono što je važno’, istaknuo je u zahvali prilikom dodjele Kreiskyjeve nagrade 2006. ‘Mora se moći uznemiriti zbog kritičnih razvoja u trenutku kada se drugi i dalje drže uobičajenog posla.’
Habermas je bio oženjen s Ute Wesselhoeft 70 godina koja je preminula je prošlog lipnja. Od njihove troje djece, njegova kćerka povjesničarka Rebekka Habermas, preminula je 2023. nakon teške bolesti.
Habermas u Zagrebu
Njemački filozof je objavio i više članaka u – poslje politički nepodobnom časopisu Praxis Zagrebačkog filozofskog fakulteta, a bio je i ugledan gost Korčulanske ljetne škole. Suradnja sa tadašnjim profesorima Filozofskog fakulteta poput Gaje Petrovića, Milanom Kangrgom ili Predragom Vranickim se nastavila i dugo nakon prestanka izlaska tog časopisa, a profesor Habermas se rado odazivao i držati predavanja zagrebačkim studentima.