Gotovo nestvarno zazvučala je izjava predsjednik Skupštine Brčko distrikta Siniša Milić koji je saopštio da će poslanicima lokalnog parlamenta do početka ljetne pauze biti ponuđeno da se izjasne o zakonskim rješenjima kojima će biti onemogućeno da se za direktore, zamjenike direktora i članove upravnih odbora izaberu lica starija od 65 godina. Milić je to izjavio bez riječi obrazloženja zašto bi trebalo onemogućiti starijima od 65 godina, dakle penzionerima, angažman, ne radni odnos, u upravnim odborima i javnim institucijama. Da li time stariji od 65 godine postaju građani drugoga reda?
Ako pretpostavimo da se takav prijedlog usvoji i da oni sa preko 65 godina ne mogu obavljati ove funkcije, i ako pretpostavimo da te rukovodeći i stručne funkcije ne mogu obavljati nezaposleni, jer nemaju radno iskustvo za obavljanje ovih funkcija, onda se nameće kao logičan zaključak da ih mogu obavljati isključivo oni koji su već u radnom odnosu, te bi im to bio dodatni izvor primanja, što vodi novom socijalnom raslojavanju i socijalnoj nepravdi. Najvećim dijelom upravo takvi i sada obavljaju ove funkcije, prije svega u upravnim odborima.
Svemu tome treba dodati da imenovanja na ove funkcije vrši aktualna vlast i da je osnovni kriterij stranačka pripadnost, pa se postavlja pitanje zašto zakonom onemogućiti jednom sloju građana, i to onom socijalno najugroženijem (penzionerima) da bar formalno konkurišu na ove pozicije i tako, bar teorijski, pokušaju popraviti svoje socijalno stanje, ako vlast može eliminirati sve one koji im se ne dopadaju, iz bilo kojeg razloga.
E tu se otvara novo pitanje: da li ovako heterogena vlast može onemogućiti baš svakog pojedinca koji ima više od 65 godina da obavlja ove javne funkcije, pa se to pokušava učiniti zakonom, na štetu velikog broja građana.
Zaključak koji se nameće je da postoje i oni koji imaju preko 65 godina, a koje aktualna vlast, ili bar dio te vlasti, iz javnosti nepoznatih razloga, ne može spriječiti da budu imenovani na ove javne funkcije (izlobiraju većinsku podršku na volšeban način), pa se neke sjetio da se to pokuša uraditi putem zakona. Tako bi se zakon donio isključiva zbog interesa pojedinaca i međusobnih podmetanja i prevara onih na vlasti, što je nedopustivo, jer bi se jedan dio građana stavio, bez razloga, u neravnopravan položaj.
No, već odavno je u Brčko Distriktu postala praksa da se zakoni donose i mijenjaju zbog ličnih i stanačkih ćefova i interesa, pa bi se i ovaj zakon mogao usvojiti isključivo iz tih razloga.
Sve ovo potvrđuje da je sramotno kakvu vlast imamo, a još je veća sramota za one koji takvu vlast biraju. Vjerojatno i ovaj put nećemo čuti ni jedan glas razuma koji pita zašto se ovaj, kao i mnogi drugi zakoni uopšte nalaze na dnevnom redu brčanske skupštine.
BF