Iskreno saučešće porodici efendije Osmana Kavazovića
Njegova smrt me duboko potresla jer sam svjedočio njegovoj plemenitosti i ljubavi prema njegovim džematlijama. Kao predsjednik komisije za spajanje porodica tkz. Komisije za razmjenu tokom rata devetdesetih, bio sam očevidac da i pored našeg zahtjeva Osman ef. Kavazović nije htio na slobodu dok sve njegove džematilije ne izađu iz logora. Tako je i bilo. Nakon njegove razmjene i izlaska na slobodu imao sam dirljiv susret sa njim a svaki naš susret mi je ostavljao divljenje u njegovim hrabrim i plemenitim riječima i djelima.
Danas u ovo turobno vrijeme gdje moral, humanost i ljudkost nemaju neku cijenu ove svijetle primjere je neophodno isticati. Siguran sam da će njegov lik vječno živjeti na ovim prostorima. Dužni smo to svi poštovati i spominjati istinu i prenositi je na buduće generacije.
U logorima Luka i Batković je bilo zatočeno preko tri hiljade ljudi nesrpske nacionalnosti i to uglavnom civila, gdje su se u toj tami rađali junaci poput Osmana ef. Kavazovića a gdje se desilo mnogo tužnih sudbina koje moramo sačuvati od zaborava kako se više nikada takvo zlo ne bi ponovilo nikada i nikome.
Mirsad Đapo