NE VOLIM APRIL, A MAJ ČAK I MRZIM
Ovo su riječi jednog od sinova Husejna Krše koji je na naj brutalniji način likvidiran na zanatskom centru u Brčkom 05.05.1992. godine.
Danas da se ne bi zaboravilo i više nikada i nikome ponovilo okupio se mali broj Brčaka koji su na dostojanstven način odali počast njihovom sugrađaninu koji je na svirep način od strane izvršioca Gorana Jelisića skončao svoj život. Ali tu su njegova djeca i unučad koji se svim silama trude da se ovaj događaj ne zaboravi i više nikada i nikome ne ponovi.
Husejnovi sinovi su danas htjeli da postave jednu tablu NEOBILJEŽENO MJESTO STRADANJA, međutim iz policije su im rekli da oni mogu to postaviti ali bolje je da je sklone iz razloga što se može oskrnaviti, a nešto što nije odobreno od starne vlasti Brčko distrikta BiH ne može ni imati zaštitu.
Skupu se kratko obratio i bosanskohercegovački aktivist za ljudska prava, novinar, politolog i predstavnik Bosne i Hercegovine u Regionalnom savjetu REKOM mreže pomirenja.
Također skupu se obratila i unuka rahmetli Huseina Kršpe koja je pročitala svoj kratki sastav.
Husej Kršo imao je 34 godine i pet mjeseci kada je ubijen. Bio je brčanski konobar. Nije bio član nijedne partije, nijedne organizacije niti bilo koje vojske. Husein je bio oženjen. Njegov najstariji sin imao je devet godina. Mjesec dana nakon njegove smrti, njegov drugi sin napunio je šest godina. Sedam mjeseci nakon njegove smrti, njegova supruga Džana rodila je njihovog trećeg sina.
Džana i njeni sinovi vidjeli su Huseina posljednji put nekoliko dana prije nego što je ubijen, kada je, početkom maja 1992. godine, cijela porodica željela da napusti grad. Jugoslovenska narodna armija odvojila je muškarce od žena i djece. Muškarcima nije bilo dozvoljeno da odu. Mustafa se sjeća rastanka sa ocem u blizini vojne kasarne. Svi su plakali. Otac je majci dao nešto novca i rekao: „Ne brini ništa.“
Nisu znali šta se desilo sa Huseinom sve do 1993. godine, kada je njegov najstariji sin, 10-godišnji Nedžad, gledajući TV, vidio jednu od fotografija i vrisnuo: „Mama, eno tate!“ Bila je to tatina jakna, tatina košulja, tatine mokasine. Nije bilo sumnje. „Prva informacija o tatinoj sudbini stigla nam je preko fotografije Bojana Stojanovića“, rekao je Mustafa.
E.H.T.