U stihovima Arsena Dedića „Ministarstvo straha“, pjesme koja kroz ironiju i satiru pokazuje kako se iza institucionaliziranog straha kriju stvarni elementarni problemi društva. Strah postaje službena dužnost, a egzistencijalni tereti ostaju u sjeni.
U Brčko Distriktu BiH, čini se da je jedina institucija koja besprijekorno funkcioniše upravo ono imaginarno „Ministarstvo straha“. Dok korupcija cvjeta apsolutno u svim sferama zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, građani svakodnevno obavljaju svoju „zakonsku dužnost“ – ZBOG STRAHA ZA SOPSTVENU STRAŽNICU, ŠUTE.
Privreda i poljoprivreda stagniraju, komunalne usluge poskupljuju, a mladi odlaze. Ekonomija se svodi na održavanje statusa quo: skupi računi, prazne hale, nepostojeća pozorišta i kina. Društveni život je osiromašen, pa se jedini „kulturni sadržaj“ svodi na ritualno strahovanje od nama bliskog drugog. Umjesto novih radnih mjesta, građanima se nudi „plaća“ u obliku straha.
Radno vrijeme Ministarstva straha je od sedam do tri. Dužnost ministarstva ja ŠIRITI STRAH, tj. širenjem straha štititi korupciju tako da je bude iza svakog ugla, ne riješiti nikakve zločine, ne potezati za krivičnim postupcima koji miruju u ladicama, povećati cijene komunalnih računa koji rastu brže od plata i penzija, isprazniti prazne sportske dvorane i bazene koji postoje samo u mašti, zapaliti još koje auto, porezati svako stablo, izgraditi još koju … kuću. Ministarstvo straha ne gradi fabrike, ne otvara radna mjesta, ne razvija kulturu ono proizvodi samo strah. A mladi, umjesto da čekaju „plaću u strahu“, I odlaze.
Ministarstvo straha nastavlja s radom, uredno od sedam do tri. Građani uredno strahuju, institucije uredno šute, a mladi uredno odlaze. Komunalni računi rastu, kafa u kafićima prelazi realnu cijenu, a kulturni život ostaje zatvoren u ladicama neostvarenih projekata.
I zato se postavlja pitanje: jesmo li svoj mir prodali za parče straha?
Jesmo li pristali da nam strah bude jedina plaća, a šutnja jedini oblik otpora?
Ako je odgovor potvrdan, onda u Brčkom Distriktu Bosne i Hercegovine, Ministarstvo straha ne treba izborni legitimitet – jer ga svakodnevno potvrđuje naša šutnja.
Šutnja je naš izbor, ali i ovakav izbor ima svoju cijenu, a cijena će se ogledati u triježnjenju koje će biti bolno.
A.H.I.
Ministarstvo straha – Arsen Dedić
Radim u Ministarstvu staha
radim od sedam do tri
moja je jedina duznost
strahovati
Radis u Ministarstvu straha
radis od sedam do tri
za placu moras sam
strijepeti
I nista, nista vise
samo se strahuje
a nas nas dobri boss
nadahnjuje
Jer on se uzasno boji
njega je strasno strah
na dlanu mu stoji
pepeo i prah
Radim u Ministarstvu straha
radim od sedam do tri
moje je jedino pravo
drhtati