Trebamo odmah razdvojiti neke stvari. Ovo jeste privatni fakultet, ali posljedice njegovog kvaliteta nisu privatne. One su javne. One završavaju u javnoj zdravstvenoj ustanovi kada zaposlite ovakav kadar. U materijalu, odnosno elaboratima koje smo dobili, nema razjašnjenog prostora za izvođenje zdravstvene nastave. Nema laboratorija koje postoje i rade. Nema jasnog prikaza kliničkih baza sa potpisanim kapacitetima. Nema strukture stalnog nastavnog kadra sa punim angažmanom.
Nema odgovora na pitanja koliko su ti nastavnici već angažovani na drugim univerzitetima i koliko su realno dostupni. Zdravstveni studij bez laboratorija i bez prakse nije zdravstveni studij. To je teoretski kurs sa diplomom na kraju. I onda se postavlja jednostavno pitanje gdje će ti studenti učiti stvarni posao? I odgovor je uvijek isti: u javnoj zdravstvenoj ustanovi. Tko će ih zapravo uvoditi u posao? Javna zdravstvena ustanova. Pitanje ko će ih mentorisati – javna zdravstvena ustanova, još jednom. I ko će nositi rizik razlike između diplome i stvarne kompetencije? Opet javna zdravstvena ustanova.
Mi se ovdje, gospodo, ne bavimo hipotetskim scenarijima. Brčko već godinama živi posljedice butik diploma i formalnih kvalifikacija bez stvarnog znanja. U javnoj upravi, u ustanovama, u sistemu, a naročito u zdravstvu. Grad već nosi teret nekompetencije koja je nastajala kroz improvizirano obrazovanje i ovako dodjeljivane diplome. Ova sistema se bavi saniranjem posljedica takvog pristupa. Dodatne obuke, sporiji rad, veći rizici, manja efikasnost i kada se takav kadar pojavi u zdravstvu, razlika između papira i znanja ne ostaje na papiru. Ona se rješava u praksi, u javnoj zdravstvenoj ustanovi. I ako otvorimo novi zdravstveni studij, moramo znati gdje su laboratorije koje rade od prvog dana, gdje su kliničke baze sa tačnim brojem mjesta, ko su stalni nastavnici i koliko su dostupni, koliko studenata sistem može realno primiti na praksu.
Bez tih odgovora mi ne osnivamo fakultet. Osnivamo još jedan izvor kadra koji će se doobučavati u javnom sistemu, a javni sistem nije nastavna radionica za nedovršene studije. Javni sistem je mjesto gdje se liječe ljudi, stvarni ljudi. I sada dolazimo do suštine. Ovo ne samo da je loš elaborat. Ovo je obrazac, obrazac u kojem se prvo pokušava izgraditi politička i institucionalna zaštita oko projekta, pa se tek onda pokušava dokazati da projekat ima ikakav validan sadržaj. Projekat u kojem se autoritet funkcija i institucija pokušava ugraditi u kredibilitet nečega što taj kredibilitet tek treba dokazati. Obrazac u kojem se pritisak i galama pojavljuju onda kada se postave konkretna pitanja o standardima. Institucija Distrikta, naročito Institucija policije Brčko Distrikta, ne smije biti paravan za privatne projekte. Funkcija nije laboratorija, potpis nije mentor, autoritet nije akreditacija, posebno kada znamo da se ova ustanova donedavno nije uopšte ni nalazila u registru našeg Odjeljenja za obrazovanje, a akreditacije naše državne agencije još uvijek ne posjeduje.
A danas se od nas traži da damo još legitimitet, kao da je riječ o nekoj etabliranoj akademskoj instituciji, kao da je Harvard u pitanju. Redoslijed je potpuno obrnut. Prvo standard, pa infrastruktura, pa kadar, pa praksa, pa tek onda politička odluka. Ovdje se traži politička odluka da bi se naknadno tek stvorio privid sistema i standarda. Ovi elaborati su već dva puta odgađani nakon što su otvorena konkretna pitanja o sadržini i kapacitetima. Umjesto odgovora uslijedila je nervoza, pa pritisak umjesto dokumentacije, a umjesto konkretnih argumenata uslijedili su gnusni medijski napadi na mene i članove moje porodice, kao i brutalne prijetnje. Ni manje ni više nego od strane rektora Univerziteta Privredna akademija, a ujedno i direktora Radiotelevizije PUZ Brčko.
To ne liči na projekat, gospodo, koji stoji na čvrstim temeljima. To liči na projekat koji se mora pogurati il podmazat. I da se razumijemo, vidno sam najmlađi u ovoj prostoriji i po svoj prilici onaj koji će najduže živjeti sa posljedicama upravo vaših odluka i odluka koje se donose u ovoj sali. Ja planiram živjeti u ovom gradu, planiram ostariti ovdje i nikoga se ne bojim i nikakvih pritisaka. I planiram jednog dana završiti u rukama medicinskog kadra koji izlazi iz sistema koji vi danas pravite. Tako da je sasvim logično da mene više nego neke koji broje mandate zanima kakve ćemo to diplome pretvarati u stručni medicinski kadar i uniforme za deset ili dvadeset godina.
Nije ovo rasprava o jednom fakultetu. Nemojte me shvatiti pogrešno, ovo je rasprava o tome da li ćemo nastaviti proizvoditi diplome bez pokrića i onda glumiti iznenađenje kad sistem počne pucati po šavovima, a već puca i toga ste vi ovdje vrlo dobro svjesni. Ako želimo ozbiljan zdravstveni fakultet, evo, i ja ga prvi želim po nekim standardima i sa kvalitetom, onda mora biti ozbiljan prije nego što upiše prvu generaciju sa prostorom koji postoji, sa laboratorijama koje rade, sa kadrom koji je zaposlen i sa praksom koja je već osigurana. Nema ni riječi o praksi. Sve ostalo je eksperiment, a zdravlje ljudi nije prostor za eksperimente.
Građani Brčko Distrikta neka dobro zapamte kako će ko glasati o ovome, jer kada sutra budemo kukali nad sistemom, bit će kasno da se pravimo da nismo znali. Danas se ovdje ne glasa o fakultetu, glasa se o tem, o tome hoćemo li još jednu štampariju diploma pretvoriti u ljude koji će nas liječiti.
Hvala.
Uredio T.T.
Veza sa: