Tekst Reformske agende, prema svemu sudeći, još nije usaglašen, a informacije koje su se pojavile da jeste vjerovatno su samo spin kako bi se pokušao sakriti epohalni neuspjeh u pravljenju barem puževih koraka na putu ka Evropskoj uniji, nakon što je Trojka sve karte bacila na ovu priču i uvjeravala nas da je BiH ni manje ni više nego “šampion evropskih integracija“.
Sedmicama nakon katastrofalnih poplava, u kojima su 22 osobe izgubile život, pruga u Jablanici i dalje je u ruševinama, a željeznički saobraćaj paraliziran. Sarajevo i dalje nema gradonačelnika. Nema ni na sva zvona najavljivane fiskalne reforme u FBiH koja će rasteretiti privredu, a posljednja najavljena rješenja uvode minimalne kozmetičke i suštinski nikakve promjene. Nema ni novog direktora KCUS-a. Ni nove Uprave Federalne televizije, u kojoj je ona stara već deceniju i po u tehničkom mandatu.
Ima zato zabrane rada nedjeljom, zagorčavanja života malim biznisima i kilometarskih kolona prema Lukavici. Ima smoga u Sarajevu, koje je u vrhu najzagađenijih gradova svijeta, iako je Trojka, u ona davna vremena vladavine SDA, svoju kampanju upravo gradila na najavama da će očistiti grad.
Naravno, nema ni suštinskih promjena u društvu, uspostave novog sistema vrijednosti, istraga, obračuna s kriminalno-zločinačkom ostavštinom prethodne vlasti, evropskih standarda, privlačenja investicija…
Ima zato nastavka uhljebljivanja mase nekompetentnih kadrova na odgovorne državne funkcije koje niko drugi nije htio da zaposli i nemuštih pokušaja kopiranja najgorih praksi SDA u načinu vladanja. Kažemo, pokušaja kopiranja, jer ovi čak ni to ne umiju.
SDfA mašinerija ima potpuno pravo kada Trojku optužuje da je izdala. No, ona nije izdala BiH ili Bošnjake, ili se prodala Dodiku i Čoviću, kako oni tvrde. Oni su izdali nešto što je možda i mnogo veće od toga – nadu građana da mogu imati bolju, pošteniju, efikasniju i sposobniju vlast.