Vjerovatno se ne sjećate trenutka kada je Donald Trump, tokom samita lidera zemalja NATO članica, brutalno odgurnuo crnogorskog premijera Duška Markovića, ne bi li se probio u prvi red, za slikanje? Ima to na Youtube-u.
Danas o tome mislim isto što sam pisao onda. Da je Marković tada reagovao kao što reaguje čovjek kojega sa leđa udare u kafani ili u WC-u, pa Trumpu opalio šamar, da mu u glavuši zveči deset minuta, da mu zveči kao prazna boca varikine, koju je preporučivao ljudima pa piju protiv COVID-a, dok se kotrlja niz pustu ulicu, štatijaznam, San Franciska; ili da mu je odvalio Glasgow Kiss, dakle pukao ga glavom u facu – sve bi bilo drugačije: i Crnoj Gori i svijetu. Markovićev DPS ne bi pao 2020. Trump bi bio javno ponižen i raskrinkan kao nasilna pizda, od čega se nikada ne bi oporavio. Ne bi, kao što hoće, za koji dan osvojio novi mandat. Marković bi postao ikona antiimperijalizma, jer bi pokazao da se mali neće saginjati pred nasilnicima sa nuklearnim oružjem.
Vidite: ja ne mislim da istorija zapisana unaprijed. Tamo gdje drugi vide poredak i veliki plan, ja vidim kontingenciju (more i vako i nako), haos (nemre nikako) i entopiju (sve samo propada; svaki poredak teži haosu; sve se kreće samo ka svome kraju). Poredak i smisao postoje tek u naknadnom tumačenju: oni su stvar interpretativnog nasilja. Takozvani smisao je najčišće nasilje.
Osim toga, ja vam, baš kao i S.P. Morrissey, vjerujem da barbarism begins at home – da se varvarstvo ponese iz kuće. Lijepo kućno vaspitanje je jedna od najvažnijih stvari na ovome svijetu.
Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, koji je prekjuče bio u posjeti Sarajevu, lijepo je vaspitan čovjek. Kad god sam pisao o njemu, pisao sam loše. Imam ozbiljan, nepremostiv problem sa njegovom submisivnošću pred Vučićem. Zato što mislim da za Vučića važi isto što i za Trumpa. Biti fin i pristojan pred nasilnikom – to nikada i nikome nije pomoglo. Niko od nas nema ništa. Osim ljudskog dostojanstva. Čitav život se na kraju svede na jedno: hoćeš li umrijeti dostojanstveno, dignute glave. Prvi čovjek države mora čuvati dostojanstvo građana – ma koliko trulih komprimisa oni svakodnevno činili; ma koliko poniženja oni trpjeli. Predsjednikova simbolička funkcija je da bude generator imaginarnog dostojanstva građana. Ta igra je srž tetra, koji politika jeste.
Svako ko je pročitao pet stranica o psihologiji, pa makar to bio Jung i njemu slične budalaštine, zna da su Vučićeve patološke strukture kao Kineski zid – vidljive sa Mjeseca. Vučić je pasivno agresivni, sadistički histerik. On je slab.
I apsolutno amoralan. To je čovjek koji je došao u Srebrenicu, da bi takoreći na groblju žrtava svoje politike – glumio žrtvu. On dolazi u Crnu Goru i Hrvatsku da vrijeđa domaćine, da glumi imperatora. Kao što kao imperatori u Bosnu i Hercegovinu dolaze i Milanović i Plenković.
Svojom pasivnom agresijom Vučić prikriva slabost. Šou koji je napravio u Dubrovniku za cilj je imao da prikrije činjenicu da je potpisao podršku Ukrajini. Uvrede koje je Crnoj Gori uputio u Tivtu trebale su da sakriju činjenicu da je njegov ambasador tu potpisao dokument u kojem se više puta pominje Zapadnobalkanska šetorka – dakle i Kosovo.
Milatovićeva posjeta Sarajevu je, pak, bila školski primjer istinskog dobrosusjedstva. Milatović je u intervjuu „Oslobođenju“ diskretno, a jasno sugerisao da je put u NATO – pravi put. Podržao je teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Nije otišao u Banja Luku, iako mu je zbog njegovog biračkog tijela bilo lakše da jeste. Podsjetiću vas da su, tokom vladavine DPS-a, u kojoj je učestvovala i Bošnjačka stranka, visoke državne delegacije znale skoknuti do Banja Luke. Kao što su predstavnici Crne Gore znali sjediti i na proslavi neustavnog Dana RS.
Milatović je za posjetu iskoristio zadnje dane Bećirovićevog predsjedavanja Predsjedništvom BiH. Koje, ako se ne varam, ističe sutra. Mogao je sačekati do ponedjeljka pa doći u posjetu kod Željke. Eto, nije.
MIlatovićeva posjeta Sarajevu pokazala je kako bi civilizovan i, zapravo, evropski uglađen, ovaj region mogao izgledati, ukoliko bi napokon bio očišćen i deratiziran od velikodržavnih politika.