Tužno pismo jedne naše sugrađanke koje prenosimo u cijelosti, sa neznatnim korekcijama:
Zdravo, zovem se Nevenka Damjanovic iz Slijepčevića nastanjena u Brčkom. Htjela bih ovu priču podijeliti sa Vama i čitaocima. Željela bih da sto vise ljudi čuje za ovu priču da saznaju kakvi neljudi rade nam u zdravstvu i da zaštite svoje najmilije.
Sve je krenulo 17.06 kada je moja majka pala sa stepenica. Gdje je naravno odvezena na hitnu i imala je povredu na glavi, slomljenu ruku, slomljen palac noge . I ako tako povrijeđena nije obavljeno nikakvo snimanje niti bilo kakve pretrage. Stavljen flaster na ranu na celu i data injekcija za bolove i poslata kući..
Sutra dan je ruka boli i vozimo je u Alfu (privatno da snima ruku) i tu saznajemo da je ruka polomljena . Idemo ortopedu gdje do 21.06 ne uspijevamo da joj se stavi gips jer ili je gužva pa ne stignemo na red ili dr. ima operaciju i ta 4 dana tako.
Majci je 21 .06 pozlilo ( ne može da hoda na lijevu nogu niti može da pomjera lijevu ruku, gde se gubi ,mumla kada priča ) stavljamo je u auto i na hitnu . Tamo sam malo bila i gruba jer mi nije jasno kako su je bez snimanja poslali kuci 17.06 kada je upala ? Tada nam daju uputnice za neurologiju i hirurgiju i tada kreće haos .
Da sam tada znala da će doci do svega ovoga nikada je ne bi odvela gore nego bi otišla negdje privatno i snimala je.
Na hirurgiji divan dr uradi longetu do ponedeljka da može ortopedu i idemo na neurologiju. Dolazimo gore neki matori odvratni dr. na sami pogled, da se ispovraćas kakav čovjek. Kreće pregled gdje moja majka ne može glavu da podigne, gdje se on dere na nju da digne glavu, ja joj polako objasnim (jer je žene izgubljena i nije svjesna ničega) obavi one gluposti od pregleda gdje ga ja molim da je ostavi u bolnici jer vidim da nešto ne štima.
Zena koja je do prije 5 dana radila u bašti, po kuci je sada bukvalno biljka. Ali ne vrijedi ne sluša me. Odradi joj CT glave bez anestezije jer ona nije mogla mirovati jer je u nekom izgubljenom stanju gdje se vrti, baca, okreće . Ne daje joj ni kontrast u venu da bi bolje se vidjele promjene na mozgu. Ali kontam dr. je zna sta radi. Njegova drskost i bezobrazluk nikada neću zaboraviti kada je stigao nalaz CT kao da je jedva dočekao da je skine sa dnevnoga reda. Mi smo mislili da je imala moždani ali smo i srećni bili kada nam je rekao da je mozak čist ( i ako nìje bio cist). Vraćamo se kuci pa je vozimo internisti Kamenjaševiću jer joj i pritisak skače u svemu tome 220 sa 140 i slično. Dobija terapiju gdje pritisak i ona bili su dobro 3-4 dana i opet loše .
Tada preko maminoga bratića dolazimo do dr. Kerovića u Loparama (koga možete kontaktirati da Vam potvrdi u kakvom je stanju dovezena kod njega sva tri puta) gdje on uspjeva opet da je povrati već drugi puta .
A da naglasim da je svaki dan zbog visokoga pritiska dovožena na hitnu. I tako se borimo do 22.o7 kada joj oko 20 h naveče pozli, i ni malo nije ok, gdje zovemo hitnu da je vozi jer ne znamo kako da je smjestimo u auto. Majka je dezorijentisana, pogubljena, uznemirene.
Hitna je vozi na neurologiju gdje stižemo ja i snaja i kako ulazim sa lijeve strane vidim svoju majku kako lezi na krevetu sama ( i ako u takvom stanju može da spadne sa kreveta sto bi bilo kobno po nju u takvom stanju). Vidim drži nešto u ruci i snaja mi viče: seko iščupala je iglu a tu je opet onaj dr okrenut leđima mojoj majki . Gdje ja trčim stisnem joj ruku i povičem “dr ona je iščupala iglu” gdje on meni odgovara “pusti je neka je ” ja sam u tom trenutku viknula “Molim” gdje bi se on okrenuo i rekao “ja mislio sestrica”.
Proćutim jer mi je u cilju da je spasi i ako je prosli puta bio odvratan kontala sam ona je sada bas loše, neće je sada pustiti.
Ali tek tada kreće prava noćna mora za nasu majku, nas djecu i našega tatu . Dere se na mene i viče da je vozim na psihijatriju, ja mu uporno govorim da nam nije bitno gdje je samo da je ispitaju i vide sta je . Opet ga molim za CT glave da joj uradi i kroz svađu i prepiranje pristane gdje mi kaže ako bude i sada CT čist da je on šalje kuci . Ja ludim i govorim mu “ako je vratiš kuci neću ti sici sa vrata dok sam živa” .
Čekamo CT sat i po gdje ona lezi na krevetu u hodniku bez ista za smirenje ,bez i jedne sestre (sem jednoga tehničara koji sa vremena na vreme prođe i pita kako je. Ja i snaja je čuvamo da ne spadne sa kreveta jer je pogubljena.
Hoće na wc ne moze ustati. Ja na sred hodnika donosim tutu koju mi sestra daje dižem svoju majku da ide na wc, obličim je nosim to da prospem nigdje nikoga . Konačno dolazi nalaza gdje on piše da je hitna vozi kuci i govori meni da je zvao hitnu da je vise ne šalju njemu. I voze je kuci. A nisam napisala da se radi od dr. B. neurologu. Gdje moju majku dovozimo još 2 puta u toku noći gdje je neće primi i ako vise nije u svjesnom stanju. Ujutru je u svoje privatno vozilo stavljamo i vozimo Kerovicu da od njega potražimo spas. Gdje on joj daje infekciju za smirenje i šalje je pod hitno za Brčko jer je zena malte ne na umoru. Dolazimo na hitnu gdje joj 2 -3h
Rade nalaze i neke pretrage gdje pisu uputnicu za psihijatriju gdje je vozilom hitne prevoze tamo. Doktoricca koja je bila tada u smjeni pogleda je i odmah za neurologiju . Vozimo je gore i gore je dočeka dr Hodzic, ali pre toga stupimo u kontakt sa direktorom bolnice koji je sve digao na noge . Dr Hodzic odradi ponovo CT glave, ali je uspava i dadne kontrast, koj pokaza da je na mozgu mojoj majci karcinom, posumnja i na pluća. Tako je i bilo. Moja majka je imala karcinom pluća koji je metastazirao na mozak koji je i rebra zahvatio.
Za to očito ne bi nikada ni saznali do zadnjega dana da nije bilo pada koji je sve ubrzao. Dao joj je terapije i 24 .07 je bila dobro i onda je opet počelo da se pogoršava gdje je 31.07 u 6 h i 5 min moja majka preminula.
Ja znam da njoj nije bilo spasa ali da ju je prvi puta je dr. B. ostavio u bolnici imala bi šansu za liječenje . Ovako ništa se nije moglo jer je ona bila u nesvjesnom stanju da surađuje sa doktorima . Zbog toga ovo sve pišem