U protekloj sedmici podudarili su se događaji koji su od suštinskog značaja za opstojnost i prepoznatljivost Bošnjaka:
- Bošnjaci i Bošnjakinje su na njima jedinstven način ispratili dragog im gosta, mjesec ramazana,
- Također su na njima svojstven način obilježili Ramazanski bajram,
- Drugog dana Ramazanskog bajrama u Gornjem Rahiću je upriličen Dan šehida,
- U petak 12.04.2024. godine poslije džuma – namaza desilo se nesvakidašnje okupljanje Bošnjaka kod džamije na Ivicima. Razlog okupljanja bio je da bi klanjali đženazu – namaz svom sugrađaninu, civilnoj žrtvi rata, eshumiranog u Bijeljini, inače zatvorenika logora „Batkovići“.
Okupilo se i staro i mlado iz razloga da se njegov, kao i drugi nasilno ugašeni životi onih koji su ubijeni samo zato što su bili muslimani, nikada ne zaboravi.
Pored velikog broja Bošnjaka i Bošnjakinja navedenom događaju u velikom broju prisustvovali su predstavnici vjerskog, političkog i društvenog života Bošnjaka sa područja Brčko distrikta BiH i šire, prisustvovali su i predstavnici medija da bi svojim objektivima zabilježili nesvakidašnji odziv na svetu dužnost kojom Bošnjaci svjedoče da se ono što se desilo u proteklom ratu više nikada ne smije ponoviti.
Nažalost, ovo što je napisano pod tačkom 4 je obična fikcija, nešto što je trebalo da bude tako, ali, zahvaljujući zaboravu i lažnoj svijesti Bošnjaka o onom što se desilo u proteklom ratu, nije se desilo.
Činjenica je da je klanjana dženaza – namaz Čaušević Muhamedu kao civilnoj žrtvi rata. Sramota, sramota i samo sramota je da sa tugom i žaljenjem mogu konstatovati samo jednu činjenicu, a to ja da se klanjanju dženaze odazvala tek nekolicina zalutalih Bošnjaka, njih dvadesetak, dok su drugi ostali da se pripremaju za skorašnje lokalne izbore ne bi li na muci svih nas izvukli još koji mandat i još koji milion iz budžeta Brčko distrikta BiH.
Sve ono čime se Bošnjaci i Bošnjakinje diče je apsolutna laž. Ova laž jedino služi dobro onima koji nas predstavljaju sve ovo vrijeme i osim folklornih nastupa dalje ne mogu dobaciti.
Neviđeno i nedopustivo ponašanje svih nas je ogledalo našeg odnosa prema našoj, ne tako davnoj prošlost, iz koje smo kao Bošnjaci izašli sa velikim ljudskim i materijalnim gubicima, a ujedno, u to vrijeme svjedočili smo divljenju cijelog svijeta „čudu bosanskog otpora“. Iz takve teške i svijetle prošlosti nismo izvukli nikakvu pouku.
Mislim da je suvišno zamarati se, tražeći odgovor na postavljeno pitanje iz naslova, kada je sve već odavno jasno, a najbolje se manifestuje kolonama mladih koji glavom bez obzira napuštaju naše krajeve.
Čaušević Bajre Muhamed je jedan od onih koji je je vjerovao u oazu mira jer mu drugo ništa nije bilo ponuđeno. Pitam se da li nam se u ovih proteklih trideset godina ponudilo nešto bolje i drugačije.
Enver Topčagić