Proteklog petka Klub ljubitelja prirode Brčko je organizovao zajednički sastanak svih relevantnih institucija Brčko distrikta po pitanju problema pasa lutalica.
Bio je ovo povod da o problemu pasa lutalica porazgovaramo sa predsjednikom Kluba ljubitelja prirode, te saznamo detalje rješenja koje oni nude.
nula49: Na vašoj stranici, ali i u medijima, imali smo prilike da vidimo da ste prošle sedmice organizovali sastanak sa predstavnicima institucija kojih se tiče problem pasa lutalica. O čemu se tačno radi?
Damjan Dundžić: Prošlog petka smo organizovali zajednički sastanak svih sa kojima smo ranije imali posebne sastanke, a sve kao dio aktivnosti sa ciljem iniciranja kreiranja sistemskog rješenja problema pasa lutalica.
U drugoj polovini prošle godine imali smo niz sastanaka sa predstavnicima Veterinarske stanice, Policije, Inspektorata, JP Komunalnog, te smo se sada odlučili da ih sve zajedno okupimo i otvoreno popričamo o ovom dugogodišnjem problemu. Nismo htjeli da sastanak bude otvoren za javnost, da ne bi otišao u drugom pravcu od onoga u kome smo planirali da se krećemo, te mogu reći da smo uspjeli da pomaknemo ovo pitanje sa mrtve tačke.
Od predstavnika Policje čuli smo da su oni zatrpani pozivima i prijavama stanovništva, iako je rješavanje ovog problema u nadležnosti nekih drugih institucija.
Od predstavnika Pododjeljenja za veterinarstvo i same Veterinarske stanice čuli smo sve o istorijatu problema, počevši još od famozne Arke, preko problema sa stočnim jamama i problemom spalionice, a od predstavnika JP Komunalno sličnu priču iz drugog ugla.
n49: Šta ste zaključili nakon sastanka?
DD: Tokom sastanka smo shvatili da svi od nadležnih, izuzev Policije koju moramo da izdvojimo, jer oni inicijalno ni nisu nadležni za rješavanje ovog problema, pokušavaju da opravdaju dugogodišnja nečinjenja manjkom kapaciteta u azilu, nepostojanjem lokacija za stočne jame, te neradom spalionice koja je, napominjemo ovo radi javnosti, nabavljena i plaćena preko 300.000 KM, ali nikada nije upaljena, osim nakratko tokom pantemije, kada je bilo to neko vandredno stanje kada je inače sve dozvoljeno zarad očuvanja zdravlja. I nekako imam utisak da svi jedva čekaju da naiđu na neku prepreku, te da uopšte ne pokušavaju da je riješe, jer sam siguran da su ovo problemi koji su jako lako rješivi, samo moramo da insistiramo na primjeni i provođenju zakonskih rješenja koja su na snazi u čitavoj BiH.
Možda i nije tako, ali kako da objasnimo činjenicu da se po tom pitanju ništa ne radi. Evo npr. pomenuli smo na sastanku nekoliko rješenja koja bi uredila ovu oblast i na svaki naš prijedlog naišli smo na neki odgovor u vidu izgovora zašto se to ne može uraditi, a u svemu se politika gleda kao kočnica jer ne postoji mogućnost dogovora ni oko čega što je po njihovom mišljenju krucijalno za rješavanje ovog problema, a prvenstveno misle na stočne jame i spalionicu…
Mi bismo da napomenemo da mi ne vidimo rješenje u pokretanju spalionice i stočnih jama, jer tu rješavamo posljedicu, ali ne i uzrok. U tom slučaju bi se nastavila praksa hvatanja i uspavljivanja pasa lutalica, a ne bi se riješio uzrok same pojave tih pasa na ulicama. Mi smatramo da se mora poraditi na kažnjavanju ljudi koji se ne ponašaju u skladu sa zakonom, a posebno mislimo na obavezu čipovanja pasa. U tom slučaju bi se samo pravi ljubitelji životinja odlučili na držanje pasa kao kućnih ljubimaca, te bi većina vlasničkih pasa bila zavedena u registar na nivou BIH, a kada je to tako onda je vrlo lako naći vlasnika psima na ulicama, te vlasnike kažnjavati zbog nemara i izbacivanja pasa na ulice, tj. zbog neodgovornog držanja životinja.
Kada bi se pročulo da je nekoliko ljudi rigorozno kažnjeno, druga bi priča bila.
Pored toga, smatramo da je vrlo bitno da mediji šire priču o obaveznim normama, da do ljudi dopre informacija da je držanje pasa praćeno nekim obavezama, te da slijede sankcije za one koji se ne poštuju u skladu sa obavezujućim normama.
Smatramo da se treba poraditi i na promociji kastracije/sterilizacije kao najhumanijeg vida borbe za smanjenje broja lutalica, i to ponajviše kroz smanjenje neželjenih legala koji masovno završavaju na ulicama i iz kojih se kasnije množe nove lutalice, te tu nema kraja. Smatramo da je sasvim normalno da se jednom sedmično, u sklopu obrazovanja veterinarskih tehničara organizuju sterilizacije pasa, što vlasničkih, što kvartovskih – pasa koji mirno žive u naseljima te čijom kastracijom bi se preverinara neželjena legla.
Zamislite samo koliko ima kvartovskih kuja po naseljima, čijom sterilizacijom bi se smanjio broj kučića. Uzmite samo primjer naselja Rijeke, gdje postoji jedan čopor koji svake godine na svijet donese desetine novih pasa, a kada bi se ženke sterilisale i vratile u naselje, normalno i mirno bi živjele do kraja života, te ne bi bilo reprodukcije. Taj prijedlog sterilizacija u sklopu obrazovanja veterinarskih tehničara je naišao na odgovor u smislu da je to nemoguće jer Veterinarska stanica nije ustanova koja može pružiti takve obrazovne usluge, te da bi se moralo poraditi na nekim promjenama u samim aktima Veterinarske stanice da bi to bilo moguće. E, pa zašto je to nemoguće promijeniti…
Zamislite kada bi se svake godine moglo besplatno sterilisati pedesetak pasa, koliko bi to doprinijelo smanjenju broja lutalica na ulicama.
n49: Nakon sastanka, mislite li da će sve dogovoreno, ako je išta dogovoreno, ostati mrtvo slovo na papiru?
DD: dogovoreno je da se odradi anketiranje vlasnika pasa po naseljima, te da se obiđe nekoliko naselja, popišu vlasnici i njihovi psi, te da se taj spisak dostavi veterinarskoj koja će da provjeri čipovanja i ostale obavezne veterinaske zahvate.
Onima koji su se oglušili o zakon, te nisu ispoštovali zakonske obaveze, dao bi se rok od 15 dana, te bi se nakon toga radila revizija i kažnjavali oni koji ni u tom roku nisu čipovali svoje pse. To bi trebalo da se medijski isprati, kako bi narod shvatio da se mora odgovornije ponašati o svojim psima…
Mi mislimo da ovu aktivnost moraju obaviti nadležne institucije, a ne neka udruženja građana, jer je upitno na kakve ćemo reakcije naići po selima i naseljima obavljajući posao za koji nismo nadležni, a opet bismo i da napomenemo da nam nije problem da to uradimo ako bismo dobili dozvolu od strane nadležnih.
Pored toga dogovorili smo se da istražimo dokle je došlo pitanje oko spalionice jer smo dobili informaciju da je zahtjev za lokacijske upućen još u 11. mjesecu prošle godine.
Kako smo zaključili da i o ovom pitanju odlučuje politika, te da se i lutalice moraju podijeliti po principu 4-4-2 ili 2-2-1, da se malo na kraju i našalimo.
Mi ćemo nastaviti u ovom smijeru i nakon implementacije ovog projekta koji je finansiran od strane Odjeljenja za stručne i administrativne poslove, a čija implementacija je počela početkom sedmog mjeseca prošle godine, te smo imali pauzu od dva mjeseca u predizbornomi postizbornom periodu jer nismo željeli da naše aktivnosti prođu neopaženo zbog agresivnog marketinga političkih strana u tom periodu koji bi narodski rečeno “pojeo” naše vijesti, nastavili smo u novembru kroz organizovanje ulične akcije, podleju materijala zainteresovanim građanima i lijepljenjem informativnih plakata širom Brčkog.
Naredne sedmice ćemo ponoviti lijepljenje plakata po Brčkom, pretežno mislimo na ruralna područja, te vjerujemo da će sve to, uz medijske objave doprinijeti boljem stanju u ovoj oblasti.
Na kraju bismo da napomenemo da je najbitniji iskren stav nadležnih i želja da se ovaj problem riješi jer je to vrlo jednostavno uz uslov da se hoće.
Dakle, da zaključimo:
Mora se narod ponašati u skladu sa zakonom, te one koji to ne čine mora se kažnjavati, jer je kod nas u BiH represija najbolja preventiva.
Mora se početi sa promocijom kastracija/sterilizacija, te uvesti te zahvate u obrazovni sistem u sklopu obrazovanja veterinarskih tehničara, i te zahvate raditi na sedmičnom nivou za pedesetak pasa godišnje.
Mora se naravno poraditi i na oslobađanju kapaciteta u azilu, ali smatramo da je preče poraditi na rješavanju uzroka ovih svih problema, a da će samim tim i posljedice biti manje.
n49: Imate li šta da kažete za kraj, poruka za vlasnike?
DD: Ove aktivnosti su organizovane pod sloganom “Odgovoran vlasnik”, te bih time i da završim… Odgovornost nije izbor već obaveza!
Za nedogovrne slijede sankcije, ali se mora poraditi i na pooštravanju kaznene politike, jer je smiješna kazna od 30 KM koliko je trenutno propisano zakonom, između ostalog.
Izvor: nula49