Na poziv Mare Doring, sestre jednog istaknutog borca. Osobe koja se među prvim vratila u Lipovac, sagradila kapelu, postavila hrvatsku zastavu i napravila lijepu kuću u tada opustošenom i sablasnom Lipovcu.
Čak je i put do svoje kuće izgradila širine dobrih šest metara, učestvovala u njegovom asfaltiranju. No, preko puta ceste, na dijelu državne imovine, odnosno livade tik uz kanal je bila šikara, ostruge.
Sve su to vrijedne ruke Mare očistile, zasadile lijepe male četinare, napravila klupicu za odmor, drveće lijepo ogradila niskom kamenom ogradom.
I umjesto da ovaj grad uruči priznanje toj vrijednoj i upornoj ženi događa se nešto što se kosi sa pravilima logike i normalnog ljudskog ponašanja.
Lokalni šerif Anto Nikolić na vlastitu inicijativu traži od nadležnih institucija da se poruši taj lijepi park za odmor jer je bespravno sagrađen. Antina snaha je tajnica Ante Domića.
Na lice mjesta se upućuje inspektor koji lijepo konstatira da je taj dio uredan, da se lijepo održava i da ne smeta nikome, no glavna inspektorica zaštite okoliša donosi ipak rješenje da se taj dio mora srušiti.
Pitam se zašto????
Tko može biti tako pogan, tako jadan u svojoj moći da ne koristi više ni zdrav razum ni logiku.
Treba li srušiti da bi taština tih lokalnih kabadahija i idiota uz pomoć još gore vlasti i sitnih pokvarenih duša bila zadovoljena.
Eee,neće moći!!!
Dosta više !!
Bude li srušen taj mali kutak umjetnosti, sreće i radosti u Lipovcu koji ne smeta ama baš nikome onda se ova vlast mora zapitati da li je uopće normalna a Hrvati se moraju zapitati da li naše političare treba voditi na psihijatrijsko vještačenje. Bez ikakvog ustezanja reći ću, pa makar me koštalo kao i sve do sada. Tko ovo sruši zreo je za ludnice!!
Blaško Baja Lovrić