Bošnjački politički lonac u Distriktu Brčko je poslednjeg vikenda naglo proključao. Još se nisu bili ni ohladili potpisi na sporazumu „bračanske četvorke”– SDA, SDP, SBiH i Alije Denjagića, kad je uslijedila burna i oštra reakcija sa vrha Državnog SPD-a od strane Saše Magazinovića. Na to je uslijedio još žešći i još brži odgovor predsjednika ovdašnjeg SPD-a Seada Atića. Magazinović je osudio Atićev pristup pomenutoj četvorci rekavši „da je urađen bez saglasnosti i konsultovanja, da je to “apsolutno neprihvatljiv i da će tražiti da se o ovakvom ponašanju hitno razgovaramo na organima SDP-a“ . Jednom riječju Atić je ovim potezom vodio privatnu politiku, ne politiku SDP-a.
Nećemo sad ulaziti u podrobniju analizu potpisanog sporazuma. Recimo samo da je Kadrić i on to i ne krije – htio još dok se glasovi nisu ni izbrojali do kraja, jasno poslati poruku „drugim Bošnjacima“ da je on „glavni“ kod Bošnjaka i da jedini ima pravo u njihovo ime pregovarati i dogovarati novu vlast. Kako god jednim udarcem postigao je dva cilja, jer ovim sporazumom su stranka za BIH definitivno, a sad i SDP pristali da budu lični vazali Kadrićevi koji ne vode nikakvog računa o politici stanke kojoj pripadaju i temeljnim načelima koje one slijede. To je javno političko samoubistvo vlastite stanke zarad prizemnog ličnog političkog preživljavanja čime su pokazali da, iako su prvi ljudi tih stranaka na lokalnom nivou, ne vjeruju u vrijednosti koje njihove stranke zastupaju. Izdajice na predsjedničkim foteljama!
Ali pozabavimo se Atićevom odbranom jer je vjerno svjedočanstvo o jadu i čemeru bošnjačke političke elite u Distriktu, njenog civilzacijskog i moralnog stropoštavanja. Atić između ostalog argumentira: „Nakon izbora imamo jako loš rezultat….„jedini izlaz je učestvovanje u vlasti“. Oba ova „argumenta“ su vrlo indikativna Pođimo redom: loš izborni rezultat. Tačno, ali za svakog ko politiku shvata između ostalog i kao moralnu djelatnost prirodno je i najnormalnije da kad loše prođe na izborima ne bude u vlasti. Ko izgubi izbore ostaje u opoziciji i čeka novu priliku. Prosto. Ali pitanje je zašto je ovaj fundamentalni princip demokratije u Distriktu neprihvatljiv? Atić odgovara „jer je to jedini izlaz“, ali ne odgovara zašto je to jedini izlaz. Atić je, nažalost, u pravu ali hegelovski rečeno na nivou pogrešne zbilje. Gdje je problem? Pa svi to znamo. Od kako je voljom međunarodne zajednice demokratija oktroisana na ovim prostorima ovdje je opozicija sistematski uništavana dok nije svedena na privjesak političkog života bez značenja svojevrsno slijepo crijevo. Svi bošnjački lideri koji su ili su bili na vlasti trude se svim sredstvima, ne da uvjere opoziciju u ispravnost onog što rade, nego da je zatru i uništite zauvijek. Nažalost – posmatrano iz bošnjačke perspektive, ni kod ostala dva naroda nije ništa bolje – u tome se i uspjelo. Ko smije danas reći da u Distriktu postoji relevantna opozicija, bilo politička bilo medijska? U Distriktu nema opozicije. Politički opozicija je bez uticaja i osuđena na laganu ali sigurnu političku smrt. S bošnjačke strane najveću zaslugu zato imao je Đapin SDP i zadnjih 8 godina Kadrićeva SDA. Ljudi poput Đape i Kadrića već godinama uspješno rade na tome da svaku opoziciju u Distirkitu uguše, a svaku kritiku, svaku alternativu u korijenu su sasijeku. To je njihov najveći zločin, veći od finansijskih, seksualnih i drugih afera. SDP je u Đapina vremena- od njega sve počinje – zloupotrebom grantova, javnih preduzeća, javnih nabavki itd. inagurisao praksu sistemske korupcije čiji cilj pored, ličnog bogaćenja, bio da obezbjedi sebi sredstva za izbornu kampanju koja se obično svodila na najprimitivniju kupovinu glasova. Neku kočnicu imao je u međunarodnoj zajednici.
Odlazak međunarodne zajednice podudara se sa dolaskom Kadrića, najboljeg Đapinog učenika. On nije imao međunarodnu zajednicu kao korekturnog faktora na vratu i zato je korupcija i finansijsko i kadrovsko uništavanje opozicije kao alternative njegovo ličnoj vlasti išlo ko po loju. Praksu da opoziciji treba uzeti sve da bi crkla nije uveo Kadrić, on ju je samo uspješno dalje nastavio. SDP se u međuvremenu oslobodio Đape ali nažalost što Atić tako zorno pokazuje, nije se oslobodio njegove političke filozofije i prakse. Ništa se ne dobija time što se Đapo promenio ako se nastavlja ista (Đapinska) praksa. Atić hoće u vlast ne da bi korigovo Kadrića, već da bi dobio grantove , radna mjesta, javna preduzeća, da bi kao i drugi odatle dobio sredstva za iduće izbore. Dakle da nastavi dosadašnju praksu korupcije.
Uostalom najbolji komentar Atićevoj argumentaciji nalazi se u saopštenju koji je Glavni Odbor SDP BiH uputio Atiću: „ Ni u kojem slučaju SDP neće pristati na saradnju sa SDA i njenim satelitima, jer je SDA upravo jedna od najzaslužnijih stranaka za totalnu devastaciju Brčko Distrikta, ali i ostatka Bosne i Hercegovine. SDA ne može predstavljati nikakvu politiku napretka, bez obzira na izborni rezultat.“
Negdje gore spomenuo sam Hegela. Veliki njemački filozof poznat je između ostalog i po jednoj anegdoti- odgovoru. Kada su mu rekli da tada aktuelna politička stvarnost odudara od njegovog umskog koncepta, odgovorio je “utoliko gore po stvarnost. Nije to bjekstvo od stvarnosti već vjera u um i istinu. Stvarnost može griješiti, istina ne. Ona će, kad-tad, pobijediti. Prevedeno u trenutnu zbilju Distrikta : Može Kadrić i SDA dobiti i 10 000 glasova, oni su nosioci loše stvarnosti i greška koju treba korigovati. Mada je, takođe, jasno da i Bulčević i Saković ni za dlaku nisu o ovom drugačiji od Kadrića. I to je naša muka.
Kašmir Ribić