Krenula sam sa rezanjem stolnjaka, košulja, haljina, posteljine… svega što mi je došlo pod ruku, a od pamuka je. Ubrzo su svi moji prijatelji bili obezbijeđeni maskama. Kako sam tada izbjegavala da idem u poštu, muž me vozio u drugi dio Njujorku da im dostavim maske. Tada su, kao ispomoć, u Njujork dolazili i ljekari iz drugih država i bile su im potrebne pamučne maske koje bi koristili u slobodno vrijeme. Stupila sam u kontakt s nekim od njih i nosila im maske u hotele u kojima su na Menhetnu odsjedali, opisuje Enisa prve korake u poslu
Iz želje da pomogne drugima, Enisa Terzić iz Brčkog, koja posljednjih 20 godina živi u Njujorku, pokrenula je svoj brend By Enisa T.
U taj grad Enisa je 1999, kao 26-godišnjakinja, došla sama.
“Raditi četiri posla, istraživati Njujork i ići u školu – nije išlo zajedno”, kaže za Moja BiH Enisa, majka blizanaca koja je odlučila da se posveti porodici.
Iako je planirala da se u septembru vrati na posao, više sile su ipak imale drugačiji plan.
POČETAK
Proteklih nekoliko mjeseci, tokom pandemije koronavirusa, ona šije zaštitne maske za porodicu, komšije, prijatelje, medicinske radnike, ali i sve one kojima su potrebne. A evo i kako je došla na ideju da pokrene brend By Enisa T.
“Na prvom mjestu je bila želja da pomognem svima koje poznajem. Vlasti su apelovale na nas da ne koristimo medicinske maske, jer ni medicinski radnici nemaju dovoljno, a sve što sam tada naručila čekala sam i po dvije, tri sedmice. S druge strane, šivaću mašinu imam nekih sedam godina. Kupila sam je svojoj mami krojačici, da se zabavi kada dođe u posjetu iz BiH i uradi sitne prepravke za nas. Do marta ove godine nisam ni pokušala da je koristim, najviše zbog nedostatka vremena, inspiracije, a pomalo i straha da neću to raditi dobro kao ona. Ali onda sam jednog dana stavila mašinu na trpezarijski sto i pozvala mamu putem Vibera da mi pojasni neke stvari”, priča.
Želja, volja i motiv su sada bili tu, ali materijali – ne. Prodavnice su bile zatvorene. Srećom, to nije spriječilo Enisu da pronađe način i započne svoju misiju.
“Krenula sam sa rezanjem stolnjaka, košulja, haljina, posteljine… svega što mi je došlo pod ruku, a od pamuka je. Ubrzo su svi moji prijatelji bili obezbijeđeni maskama. Kako sam tada izbjegavala da idem u poštu, muž me vozio u drugi dio Njujorku da im dostavim maske. Tada su, kao ispomoć, u Njujork dolazili i ljekari iz drugih država i bile su im potrebne pamučne maske koje bi koristili u slobodno vrijeme. Stupila sam u kontakt s nekim od njih i nosila im maske u hotele u kojima su na Menhetnu odsjedali”, opisuje Enisa prve korake u poslu.
U tom trenutku Njujork je izgledao kao grad duhova. Voziti se pustim ulicama nije bilo ugodno, kaže Enisa, ali činjenica da je povod bio pravi olakšavala je svakodnevicu. U Facebook grupi, čiji su članovi Enisa i njene komšije, objavila je informaciju da šije i poklanja maske. Potrebno je, dodala je, samo doći po njih.
“Ostavljala sam tacnu s maskama ispred ulaznih vrata i komšije su po čitav dan dolazile. Neke su insistirale na tome da plate ili bar pokriju troškove, ali nisam željela da uzmem novac. A onda bih dobila Thank You kartice koje su me čekale na vratima. Lijepe riječi značile su više od ičega”, ističe Enisa.
PRELOMNI TRENUTAK
“I sve je bilo dobro dok sam imala šta da režem”, kaže Enisa.
Materijal se potrošio, a prodavnice u Njujorku su i dalje bile zatvorene – bar one koje prodaju materijale. A onda je slučajno otkrila da se u prodavnici udaljenoj dva sata od njenog stana prodaju i materijali.
“Moja sreća je bila neopisiva. Kupila sam 11 različitih, lijepih dezena da bih od njih pravila iste maske kao i protekli mjesec (u medicinskom stilu). Odlučila sam ida istražim i druge modele na internetu i YouTubeu i promijenim stil. Nakon 5-6 pokušaja dobila sam ono što sam zamislila. Pokažem djeci, a mlađi sin mi kaže: “To trebaš da prodaješ, a ne doniraš”. I to je bio prelomni trenutak”, priča Terzić koja je novih 20-ak maski stidljivo ponudila u istoj Facebook grupi u kojoj je do sada poklanjala.
Reakcije su bile fenomenalne i svi su željeli da ih kupe.
“Materijal koji sam imala je potrošen u rekordnom vremenu. Krenula je moja potraga za novim, a jedini način je bio opet voziti dva sata od Njujorka. To nam je nekako postala normala i rutina, bar jednom sedmično. Komšije su preporučile moje maske drugima, a drugi trećima. Dobijala sam poruke na Facebooku, mailove, nisam znala gdje bih prije. Tada sam odlučila da napravim Facebook stranicu i razgraničim privatni od poslovnog života” ističe Enisa.
Tada je posao počeo da cvjeta. Stizale su narudžbe iz svih krajeva SAD-a, Kanade, Njemačke, Francuske, Australije. Enisa nije ni zamišljala da će se za njen rad pročuti u drugom gradu, državi, pa čak i kontinentu! Naročito u vremenu u kojem su mnogi, u nedostatku zaštitne opreme, počeli šiti maske u prostorijama svog doma. A ono što Enisine maske čini posebnima je svakako ugodan materijal, model koji svima lijepo pristaje, šareni, veseli i unikatni dezeni. Sigurna sam da su donijele dašak veselja svima koji su ih nosili. Pored maski, jako su popularne marame i trake za kosu s dugmićima na koje se maske mogu zakačiti (ear savers). Mnogo narudžbi za ear savers stiže od medicinskog osoblja, ali i žena koje prolaze kroz hemoterapije.
“Neizmjerno sam zahvalna svima koji su se u moru maski odlučili baš za moje! Ja to vidim kao intimnu odluku – ipak je to artikal koji se stavlja direktno na lice, a upitno je ko u kakvim uslovima radi”, smatra Terzić, čije je radno mjesto u početku bio ćošak stola. Sada njena mini radionica zauzima ćošak zida, a nada se i svojoj sobici za šivenje.
Sobica nam je otkrila i njene buduće namjere…
EMOCIJE POKREĆU
“Želim nastaviti šiti. Koliko god volim da pravim maske, iskreno se nadam da će im doći kraj. To bi značilo povratak u normalu, a ja bih šila torbe, haljine, suknje… Ma, imam milion ideja, samo da ovo prođe i da se vratimo u ‘ludilo’ koje smo imali prije ovoga”, našalila se Enisa i otkrila da su emocije, bar u njenom slučaju, glavni pokretač svega – od biranja materijala, šivenja, do preporuka mušterijama.
Kako u šivenju, tako je i u životu, jer emocije su te koje je vežu za njeno Brčko, koje posjećuje svake godine.
“Šta je čovjek koji ne ode da vidi rodbinu, prošeta ulicama u kojima je proveo djetinjstvo, popije kafu s prijateljima i obiđe mezarluke dragih koji više nisu tu. Za mene je to veliki izvor energije i nemogućnost da odem kući ove godine mi teško pada”, rekla je Enisa Terzić za Moja BiH.
Izvor: https://www.fokuspress.com/top-story/11041-enisa-terzic-iz-brckog-maskama-obezbijedila-komsiluk-u-njujorku-pa-pokrenula-svoj-brend