Danas smo mogli pročitati u medijima izjavu Dragana Čovića : “Mislim da smo otpočeli jedan dinamičan proces, ovih dana imali smo razgovore u Sarajevu, oni nisu odmah rezultirali efektima na Vijeću ministara jučer, ali kako ćemo imati još jedan sastanak ponedjeljak-utorak u Sarajevu gdje bi trebali sjesti svi koji predstavljaju poziciju vlasti vjerujem da ćemo napraviti snažan iskorak i da će iza nas ostati puno stvari”.
Kaže Čović da su sastanci u Sarajevu (lidera političkih stranaka) rezultirali efektima na Vijeću ministara. A efekti u vijeću ministara će vjerovatno rezultirati efektima u Parlamentarnoj skupštini.
Iz toga možemo zaključiti da u Bosni i Hercegovini ne važi princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Kod nas važi princip jedinstva vlasti.
To je period kada je vladar/monarh/kralj obavljao i zakonodavnu i izvršnu i sudsku vlast. To je period predrevolucionarne građanske ustavno pravne i političke nauke iz 17. i 18. vijeka.
Kod nas u Bosni i Hercegovini politički lideri odlučuju o svemu.
I onom što treba da radi vlada, ali onom što treba da radi parlament. Sudstvo je također pod njihovim uzicajem, mada ne sto postotnom kao parlamenti i vlade. Bilo bi jako zanimljivo napraviti jedno praktično ispitivanje kako bi stvari funkcionirale bez tih naših “monarha”.
Ali nije samo jedan.
Ima ih najmanje tri.
To bi mogli provjeriti ako bi vladu i parlament sazvali na zasjedanje u sale u kojima uopšte nema nikakvih telefonskih veza niti signala. I nema nikakve komunikacije sa njihovim “monarsima”- predsjednicima stranaka.
Ali nema ni napuštanja prostorije dok se ne donesu odluke o zakonima koji su njima podjeljeni na samom zasjedanju.
A bilo bi sjajno ako bi takva zasjedanja bila direktno prenošena putem TV-a.
Tek tada bi vidjeli gdje se mi nalazimo.
Tek tada bi vidjeli kakva smo parlamentarna i demokratska država.
Piše: Enver Išerić