Navršile su se 143 godine od rođenja, a 92 godine od smrti profesora Murata efendije Sinanagića. Jedna od brčanskih ulica nazvana je po ovom uglednom Brčaku. Ovaj tekst skromni je prilog sjećanju na jednu od značajnijih ličnosti iz historije Brčkog – učitelja, prosvjetitelja, kulturnog pregaoca i humanistu.
Murat Sinanagić rođen je u Kozarcu kod Prijedora 1881. godine. Skromni historiografski prilozi i sjećanja potomaka govore o tome da su Sinanagići u okolinu Prijedora doselili iz Turske. Prezime Sinanagić je Patronimik, izvedeno iz muškog imena Sinan i dodatka aga, što je u vrijeme osmanske uprave označavalo plemstvo drugog reda.
Pouzdano znamo da je Murat Sinanagić pohađao medresu i stekao zvanje imama (efendije) te da je nakon svršene medrese studirao u Zagrebu. Prema sjećanju potomaka, bio je profesor historije i njemačkog jezika. U Brčko je doselio 1919. godine i godinu dana kasnije oženio Hasiju Hrvić iz brčanskog naselja Prnjavor, u kojem je njen otac Mahmut bio muhtar (starješina mahale / naselja). U braku Hasije i Murata rođeno je petero djece: Mustafa, Nadira, Zlata, Ahmet i Murat. Murat Sinanagić imao je i sina Safeta, rođenog u prethodnom braku. Posljednje i najmlađe dijete rođeno je samo sedam dana nakon smrti Murata Sinanagića, pa je zbog toga i dobio ime po ocu. Iako nisu upoznali oca, djeda i pradjeda, njegovi potomci kroz tri generacije, Murat, Mustafa i Ahmet, nastavili su tradiciju učenosti i obrazovanja. Murat Sinanagić je univerzitetski profesor i prvi dekan Ekonomskog fakulteta u Brčkom i prvi dekan prvog Ekonomskog fakulteta u Tuzli; Mustafa Sinanagić je profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a najmlađi Ahmet Sinanagić je prije nekoliko godina doktorirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Prema dostupnim informacijama, prvi radni angažman Murata Sinanagića vezan je za mjesto rođenja, Kozarac, i osnovnu školu, gdje je 1909. godine obavljao dužnost školskog starješine (direktora). Nakon Kozarca prelazi u Livno, gdje radi kao učitelj u Trgovačkoj školi. Sarajevski list iz 1916. godine donosi tekst o dobrotvornoj zabavi u Livnu, koju su realizirali učitelji Trgovačke škole sa svojim učenicima. Posebno zapaženu ulogu i nastup kao deklamator (recitator) imao je učitelj Murat Sinanagić. Nakon Livna Murat Sinanagić 1918. godine radi kao nastavnik u bijeljinskoj Trgovačkoj školi. U Bijeljini iste godine, zajedno sa trideset najuglednijig sugrađana, potpisuje peticiju za osnivanje Gimnazije u ovom gradu. Inicijativa je dobila širu podršku tadašnjih vlasti, pa je Gimnazija u Bijeljini otvorena u septembru 1919. godine. Nakon angažmana u Bijeljini Murat Sinanagić je doselio u Brčko, gdje započinje angažman učitelja u Trgovačkoj školi i profesora na Trgovačkoj akademiji. U Brčkom ostaje sve do 1927. godine, kada je državnim Dekretomimenovan direktorom Građanske škole u Rogatici. Bila je to prva srednja škola u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U Rogatici ga zatiče prerana i iznenadna smrt 1932. godine u 52. godini života.
Sarajevski list (1909): www.ghb.ba
Sarajevski list (1916): www.ghb.ba
Prve tri generacije upisanih učenika Trgovačke akademije (1923–1927); Murat-ef. Sinanagić u drugom redu, sjedi, u sredini sa nakrivljenim fesom: Zbirka fotografija Ataha Mahića
Kulturni i politički angažman
Generacije Brčaka koje se sjećaju Murata Sinanagića posebno ističu njegov islamski svjetonazor. Imperativ davanja za opće dobro i individualna dobročinstva pojedinaca posebno su potrebna u vrijeme opadanja moći države i društva, što je, bez sumnje, prva polovina 20. stoljeća. Murat Sinanagić je na takav izazov, tokom svog kratkog ovosvjetskog putovanja, odgovarao konkretnim djelovanjem na različite načine. Učestvovao je u brojnim humanitarnim akcijama prikupljanja finansijskih sredstava za svrhe obrazovanja i kulture te konkretnom angažmanu u kulturnopotpornim društvima muslimana “Gajret” i “Islahijet”. Odmah po dolasku u Brčko biran je za povjerenika i predsjednika brčanskog “Gajreta” (1920) i na toj poziciji ostao je sve do 1927. godine. Nakon preseljenja i novog radnog angažmana u Rogatici preuzeo je Pododbor tamošnjeg “Gajreta” i ostao na toj funkciji sve do smrti 1932. godine. U prvim godinama života i rada u Brčkom bio je predsjednik Kulturno-potpornog društva muslimana “Islahijet”. Zbog posebnih zasluga u djelovanju “Islahijeta” za 1921. godinu imenovani su Murat-ef. Sinanagić i dr. Abdulah Bukvica. Rahmetli Murat-ef. bio je jedan od najzaslužnijih predsjednika i najzaslužnijih radnika na prosvjetnom polju, a dr. Bukvica zaslužan je kao dugogodišnji tajnik i prosvjetni radnik te inicijator za osnivanje Doma Islahijeta. Među arhivskim dokumentima o djelovanju Prosvjetnog i kulturnog društva Srba u Bosni i Hercegovini “Prosvjeta” Brčko, za period od. 1904. do 1948. godine, sačuvan je dokument o listi pomagača i dobrotvora. Među imenima uglednih Brčaka, dobrotvora i pomagača nalazi se i ime Murata Sinanagića. Politički angažman Murata Sinanagića vezuje se za Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Bio je njen istaknuti član i kandidat na izborima 1923. godine za Tuzlansku oblast ispred Bijeljine i Brčkog.
Murat-ef. Sinanagić u prvom red odozdo, sa fesom, prekrštene noge, pogled ustranu: Gajret (1931): www.ghb.ba
Javni i intelektualni angažman Murat Sinanagić na najbolji način potvrđuje stručnim tekstovima koje objavljuje u časopisima Biser i Jenji Misbah. U Biseru, listu za širenje prosvjete među muslimanima u Bosni i Hercegovini (1912–1918), koji je od 1913. godine uređivao Musa Ćazim Ćatić, Murat Sinanagić objavljuje radove “Aeroplani u ratu” i “Straža na Soči”. U ovim tekstovima autor razmatra važne historijske događaje iz Prvog svjetskog rata te piše o upotrebi aviona u savremenom ratovanju. U glasilu bosanskohercegovačke ilmije Jenji Misbah (1914) Murat Sinanagić potvrđuje svoje bogato islamskoteološko obrazovanje. Potpisuje pet tekstova u okviru temata Razum i Iʹtikad (vjerovanje), i to: “Odnošaj između uzgoja uma i srca”; “Da li priroda stvara organizme”; “Ograničenost ljudskog uma”; “Postepeni rezultat stvorova i čudesa” i “Neke Božije zapovijedi i zdravlje”.
Mustafa (Murat) Sinanagić (1922–1942)
Najstariji sin Hasije i Murata Sinanagića bio je Mustafa, rođen 1922. godine u Brčkom. Nakon završetka osnovne škole u Brčkom upisao je Realnu gimnaziju u Tuzli, gdje je, kao stipendista “Gajreta”, smješten u “Gajretovom” konviktu (domu). Iz Tuzle prelazi u Bijeljinu, u jesen 1938. godine, gdje je upisao IV razred bijeljinske Gimanzije. U Bijeljini započinje antifašistički angažman, najprije u literarnoj družini “Filip Višnjić”, a potom i kao član SKOJ-a. To će biti razlog isključenja iz bijeljinske Gimnazije, pa se zbog toga seli u Sremsku Mitrovicu. Priključuje se partizanskoj četi Brčansko-bijeljinskog bataljona Prvog majevičkog partizanskog odreda te učestvuje u svim akcijama tokom 1941. i početkom 1942. godine. Doborovoljno se prijavio u izvidničku trojku koja je trebala uspostaviti vezu s Ozrenom. U tom pokušaju, trojka je izginula u četničkoj zasjedi u martu 1942. godine, u mjestu Krečane na Trebavi. Jedna ulica u gradu do 1992. godine (danas ulica Tina Ujevića) nosila je ime Mustafe Sinanagića.
Prijateljstva Murata Sinanagića
Murat Sinanagić je za relativno kratko vrijeme života u Brčkom uspostavio čvrste prijateljske veze sa porodicom Zaimović, tako bliske da su mnogi Brčaci smatrali da su u krvnom srodstvu. Poseban primjer prijateljstva vezan je za Mehmed-bega Zaimovića, sa kojim je često lovio na Majevici. Tako utemeljeno prijateljstvo čuvaju i danas potomci Zaimovića i Sinanagića. Bio je prijatelj i sa Hasanom Bećirevićem, uglednim brčanskim trgovcem, čija je majka također porijeklom iz Kozarca kod Prijedora, i sigurno imao važnu ulogu u povezivanju i budućem braku Hasana i Halime H. Mehmedagić. Jedno prijateljstvo Murata Sinanagića ipak je posebno i puno simbolike. U pitanju je odnos sa Arturom Pađenom, uglednim brčanskim bankarom, dugodišnjim direktorom Hrvatske banke u Brčkom. Pretpostavljamo da je ovo prijateljstvo nastalo i njegovano u obostranoj ljubavi prema lovu. Iz kazivanja potomaka i materijalnih tragova, pouzdano znamo da je nakon smrti Murata Sinanagića u Rogatici podigao nišane na kojima je ispisan tekst: “(…) Nišane podiže svom neprežaljenom drugu – Artur.” Osim toga, iskazao je zadivljujući stepen brige za porodicu. Suprugu Hasiju i petero djece vratio je u Brčko, pronašao kuću i obezbijedio kredit iz kojeg je kupljena.
Iako se pitanje naziva ulica mnogima ne čini posebno važnim, ono ipak govori mnogo o historiji grada, njegovim građanima, velikim prijateljstvima, socijalnim vezama, javnim politikama i strategijama. Škotski historičar, filozof, matematičar i esejista Thomas Carlyle zapisao je: “Historija svijeta – to su samo biografije velikih ljudi.”
Svako sjećanje, pa i nazivi ulica, trebalo bi da podrazumijeva kontinuitet. “Civiliziran svijet pamti, strukturiše svoje pamćenje, pripisuje mu nov identitet, otvara prostor za kritiku i problemski odnos.” (D. Vuksanović). Naša traumatična prošlost, nedostatak kulturnih institucija i minimuma kritičke svijesti imaju za posljedice, između ostalog, diskontinuitet koji provaljuje u vrijednosni sistem i uzrokuje druge pometnje. Opća relativizacija omogućuje da svaka generacija iznova, shodno vlastitom izboru i rasporedu moći, normira sjećanje.
Imena ulica u Brčkom služe uglavnom za komunikaciju i administratrivne svrhe. O biografijama ličnosti po kojima smo imenovali ulice u Brčkom znamo vrlo malo. A to šta pamtimo i kako pamtimo govori i o nama danas.
PIŠE: Ćazim Suljević