Prvi korak pri rješavanju problema ilegalne ili takozvane divlje gradnje, treba biti dizanje društvene svijesti o važnosti poštovanja pravila gradnje.
„Početna pretpostavka svakog pojedinca koji na jedan ili drugi način pristupi diskusiji o divljoj gradnji, suštinski traži krivca u državnim institucijama vlasti ili tačnije rečeno korumpiranom i tromom sistemu regulacije gradnje. Iako smo spremni osuditi državu i vlast za nedjelovanje, kao da nismo spremni krenuti od nas samih kao pojedinaca. Jedno društvo je jako onoliko koliko je jaka najslabija individua tog društva“, smatra Avdić.
Regulacioni planovi i rotacija inspekcija
Prema riječima Ismeta Dedeića, direktora Zavoda za planiranje, projektiranje i razvoj Brčko distrikta BiH, ova se institucija kontinuirano bavi izradom prostorno-planske dokumentacije i projekata za javne objekte i infrastrukturu Brčko distrikta sve u cilju što kvalitetnijeg uređenja oblasti gradnje i urbanizma.
„Urađen je Regulacioni plan koji je predan Skupštini Distrikta Brčko i trebao bi ovih dana biti usvojen. To će biti osnova za izdavanje građevinskih dozvola i gradnje što se tiče obale. Planiramo uraditi i obalu utvrda jer Brčko živi na Savi a ne pored Save. Što se tiče divlje gradnje, Brčko je 2001. godine donijelo zakon o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, tako da se sve ono što se moglo uklopiti je i legalizovano”.
Dodaje, kako se ne može kazati da je iskorijenjena divlja gradnja, a ne može se kazati da ne postoji po neki divlji izgrađen objekat tu i tamo, te da ima urbanističkih planova koji su više lobistički, gdje investitori diktiraju te procese, pa se to baš najbolje ne uklapa u ambijent.
“Mi uradimo plansku dokumentaciju koja ide na Skupštinu na usvajanje. A ako neko uradi nešto mimo tih planova, to je onda stvar inspekcije koja jako sporo interveniše i ako se u međuvremenu objekat završi, to se onda teško ruši jer se upetlja politika. Država koja funkcioniše ne gleda kroz prste i drži se zakona, a naša država još uvijek nije ojačana do tog nivoa i zato nemamo efikasnu borbu protiv divlje gradnje”, smatra Dedeić.
Njemačka također ima velikih problema sa ilegalnim dogradnjama, promjenama namjena postojećih objekata i generalno nedostatkom podataka.
„Biro u kojem trenutno radim, u toku mjeseca dobije dva do četiri zahtjeva za izradu projekta legalizacije ili projekta promjene namjene, što nas uglavnom dovede do zaključka da ti objekti nemaju adekvatnu projektnu dokumentaciju. Prednost njemačkog sistema kontrole gradnje u poređenju sa bh. sistemom je u generalnim smjernicama koje su postavljene zasebno za svaku saveznu republiku, ali svaka prati generalne norme gradnje DIN“, pojašnjava arhitekta Nakić Avdić, Bosanac sa njemačkom adresom.
Smatra kako bi formiranje sličnog dokumenta za kompletnu BiH na državnom nivou znatno doprinijelo i ubrzalo procese legalizacije, kontrole i generalnog dobivanja saglasnosti za izgradnju novih objekata različitih namjena.
„Rotacija inspekcijskih službi na državnom nivou mogla bi doprinijeti smanjenju korupcije, trodimenzionalni snimak postojećeg stanja urbanih cjelina u BiH postavila bi se stvarna i fiksna slika dostupna svakom pojedincu u kompletnom društvu. Ovim bi se osigurala baza za uklanjanje nelegalno izrađenih objekata nastalih nakon ovog snimka. Novčane kazne bi trebale biti korektiv prije samog uklanjanja, a ozbiljne novčane kazne u visini iznad 10.000 KM zasigurno bi doprinjele smanjenju izgradnje novih ilegalnih objekata“, zaključuje Avdić na kraju.