bdf.brcko@gmail.com

Dvije taze knjige o Brčkom: ZAŠTO TONE “VENECIJA”

Posuđujem ovaj naslov od Sidrana, jer znam da mi neće zamjeriti, a čini mi se primjerenim uz preporuku za dvije nove knjige o Brčkom, grada za koji sam vezan najjačim emocijama i u kom sam proživio najljepši dio života i godina.

Treba čitati, obično kažem, ali treba i pisati da bi se imalo šta i o nečemu čitati.

Ljetos sam prošao kroz Brčko skoro neprimijetno, incognito , tajno kao uhoda, ko špijun da vidim “ima li me negdje”. Dobro je velim, zadovoljan sobom, još stoji jedna moja knjiga u izlogu knjižare u naselju Kolobara, preko puta Bijele džamiije, koja je zapravo odavno zatvorena, nakon što je vlasnik prerano preminuo, te je njegovim odlaskom i knjižara zatvorena. S njim “umrla” i knjižara, samo ostao izlog s knjigama, kako ga je on za života aranžirao. I moja knjiga o Srebrenici “San o ocu” , samo doduše polijepo izblijedjelih korica višegodišnjim stajanjem od ljetnjeg sunca. Razočarao bih se , ipak, ako jednoga dana ne bude ovog izloga s mojom knjigom, jer se za sad osjećam kao spomenik u svome gradu.

Zatekoše me medjutim dvije zanimljive nove knjige o Brčkom, dvije moderno opremljene knjige u izdanju sarajevskog “Knjigoljubca” , koji uzgred budi rečeno vodi i za sad jedinu pravu knjižaru u centru Brčkog. I kao što rekoh obje su o Brčkom: jedna “Brčko kroz vjekove” autora Đure Tankosića, i druga Ismeta Dedeića “Dvadeset godina poslije: novi početak kao posljednja šansa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”. Dakle onome koga zanima prošlost ovoga grada pomoći će mu i uvjeriti ga u njegovu šesttotingodišnju starost knjiga Đure Tankosića, a onaj pak koji brine sadašnje brige Brčkog i muče ga dileme njegovog zastoja u razvoju i njegova neizvjesna budućnost,biće mu neke pojedinosti jasnje nakon susreta sa knjigom Ismeta Dedeića.

O Brčkom inače nema dovoljno napisanih knjiga.

Obavezuje me dugogodišnje poznanstvo i druženje sa ova dva autora, a i osobni intres za sve što je u vezi sa zavičajem , do koga mi je izuzetno stalo, i za koji sam, uprkos nekim neželjenim iskustvima, neraskidivo vezan.

Čovjek se samo rodi u jednom, a može imati više zavičaja, za koje je vezan različitim osjećanjima. Tako se htjelo da imam više zavičaja, mada Brčko držim kao najdominantniji, i sve što je u vezi sa ovim gradom veoma me se tiče, pa tako i ove dvije knjige. Stoga ih ne bih razdvajao, nego ih preporučujem i ukazujem na njihov značaj ovako skupa, iako pripadaju literaturi posve različitog žanra.

Samim naslovom, a potom i krtakom najavom knjige “Brčko kroz vjekove” autor Đuro Tankosić, nas potsjeća i uvjerava na dugovječnost grada o kome piše: “Brčko i njegova okolina prošli su kroz istoriju tiho i skromnije od nekih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini, a pogotovu balkanskog i šireg područja. Svakako da je na to uticao kasniji nastanak naselja i njegov spori razvoj do tridesetih godina devetnaestog vijeka. Možda je ovaj rad, smatra Tankosić, nadomjestak za odsustvo cjelovitog i što objektivnijeg pogleda, kada je u pitanju prošlost ovog područja u posjednjih dvadeset pet vjekova. Ova nevelika knjiga, kako je naziva Tankosić, ali koncizna i bogata informacijama, izdata je povodom šest stotina godina od prvog pominjanja Brčkog.”

Zar smo tolik stari upitaće se neupućeni!

“Jesmo, jesmo poručuje Tankosić, potkrepljujući to sigurnim tragovima, na koje se oslanja slikajući povijesni portret grada na Savi.

I u ovoj, kako sam autor kaže “nevelikoj knjizi” nema improvizacija, nema onoga, “smatra se” na šta često nailazimo u sličnoj literaturi, jer se ona temelji na istraživanju, pozivajući se pritom na pouzdane izvore, dokumenta i relevantne autore, kojima je Brčko bilo povijesno zanimljivo.

Apostrofirao bih, ovim kratkim osvrtom na ovu knjigu, na tri detalja:

Prvo, odnos grada prema jednom od njegovih utemeljivača,najvećem i najznačajnijem pojedincu koji je na najkonkretniji način zadužio ovaj grad. Ostavio mu zadužbine nesumnjive vrijednsti i ljepote, a spominje se kao da je samo prošetao pokraj Save, bacio neki novčić, poput naivnih turista u Fontanu di Trevi u Rimu i otišao. Alijaga Kučukalić!

Moderan svije i narod koji drži do kulture ne radi tako. O toj nepravednosti, uz decidno spominjanje Kučukalićevih hjrata / zadužbina) govori i ova knjiga.

Drugo: Godina starosti grada na Savi; dan, mjesec i godina rođenja Brčkog. Ni sam nisam znao priznajem, kao što mnogo toga ne znam, da smo toliko stari. Ne piše nam na čelu. Čak šest stotina godina, hej pa nije Brčko odjuče! Autor je pronašao gdje to piše i uveo nas u ovu svoju “knjigu rođenih”.

I treće, o jednoj sramoti grada. Kuća nadomak Save, svima poznata, na kojoj godinama stoji pogrešan znak- ploča s natpisom kako je to svojevremeno bio Turski konzulat u Brčkom. A zapravo to nije tačno. Jer je to nekad bio Hotel Bosna “Dvorana” vlasništvo Riste, potom njegovog sina Ljubomira Krsmanovića, inače najstariji sačuvani poslovno stambeni objekat u Brčkom.

“Ovom knjigom se, skoro s oduševljenjem bavio i naš Akademik prfesor doktor Galib Šljivo, i moguće da je ovo posljednje što je ostavio ovaj autor – recenzija za knjigu Đure Tankosića “Brčko kroz vjekove”. Ne liibeći se da kaže i da svoj sud o tome šta je ovom knjigom dao autor Tankosić, Šljivo rezolutno zaključuje da nema sumnje da će ovaj rad o prošlosti Brčkog izazvati interesovanje većine njegovih stanovnika, jer je rijetko bilo ozbiljnih pokušaja bavljanja njegovom prošlošću.Iako autor to ne naglašava , dobio sam nepodijeljeni utisak da mu je osnovni cilj bio da upozna svoje sugrađane o istoriji Brčkog, prostoru koji je zauzimao, znamenitim ličnostima i njihovom uticaju u vremenu i prostoru. Bio je nazadovoljan time što se o ovom gradu nedovoljno zna, a pogotovu što njegovi stanovnici s snebivanjem govore o onome čime bi trebal da se ponose”.

Kao istoričar i to od formata i ugleda , Akedemik po zvanju, doktor Šljivo se ne libi da o knjizi Đure Tankosića, neistoričara formalno, progovori s velikim respektom.

Bilo bi poželjno, kad bi bilo moguće, da svaki naš grad dobije ovakvu ili sličnu njoj knjigu, svojevrsnu monografiju grada, koja bi se, makar fakultativno koristila u školama, kako bi djec u školama učila o ssvome gradu, o tome ko su i odakle su. I da ta ideja potekne baš iz Brčkog. Može se za knjigu Đure Tankosića, “Brčko kroz vjekove” prihvatiti autorov stav kako je to nevelika knjiga, ali ne i nikako da jje to mala knjiga. Uostalom, mnoge velike knjige su ustvari male.

“Brčko je od nekadašnje majke svih problema, postao majka svih nada!”

Tako je svojevremeno mislio i govorio ovaj uticajni Šveđanin, Karl Bildt, visoki predstavnik u BiH.

Je li baš tako dvije decenije poslije. Tako je svoju novu knjigu naslovio ismet Dedeić, autor knjige “Dvadeset godina poslije: novi početak kao posljednja šansa Brčko Distrikta BiH”

Namjera autora ove knjige bila je da pokaže početne korake koje je ovaj grad činio u prvim godinama njegovog funkcionisanja kao uzorna sredina u Bosni i Hercegovini, od koga se to i očekivalo i tim ciljem je i obezbijedjen njegov status, te šta je omelo i poremettilo taj razvoj i dovelo grad u stanje potopa. A zna se da je takav razvoj i ta očekivanja imao sigurnu finasijsku podršku koju mu je garantovao povoljan i reklo bi se favoriziran budzet.Ali!

“Tako je zamašni budžet Distrikta, umjesto da osmišljenim kreiranjem bude strateški potencijal razvoja, sve više podređivan užim političkim i ličnim interesima, te haotičnim pristupom postajao faktor stagnacije. Sve više se širila praksa neadekvatnog trošenja javnih sredstava, radi zadovoljenja potreba pojedinaca i nevladinog sektora, što predstavlja bespovratno trošenje javnih prihoda u neproduktivne svrhe, iza kojih ne stoje nikakkve nove vrijednosti. Od njih kratkoročno imaju korist pojedinci, a dugoročno ni oni, ni zajednica u cjelini. Isto tako, ovakav način distribucije javnih rashoda pogodno je tlo za manipulacije i zloupotrebe raznih vrsta”, kaže u uuvdu svoje knjige autor.

I dodaje, da nadlležni organi vlasti u Brčko Distriktu BiH nemaju jasnu finansijsku strategiju i kvalitetnu politiku produktivnog trošenja budžetskih sredstava, niti su izgradili uspješan organizacioni model upravljanja javnim finansijama i imovinom”

“Potrebno je napomeenuti da su stagnacija u razvoju Distrikta i svi negativni trendovi koji je ilustruju počeli uočljivije da dolaze do izražaja nakon što je Brčko prestalo biti stalno sjedište supervizora, izmještanjem u Sarajevo, jer je supervizor istovremeno i prvi zamjenik Visokog predstavnika u BiH, a to se dogodilo u vrijeme supervizora Rafija Gregorijana, nakon čega su naročito “uznapredovali” razaranjem režima aktivne supervizije , u vrijeme kad je na toj funkciji bio Supervizor Robert Moore. Očito da su se optimistično najavljivane osposobljenosti i spremnost Distrikta da preuzme u potpunosti na sebe ulogu i odgovornost za kreiranje daljeg razvoja ove zajednice pokazale nerealnim”

Svoja istraživanja Dedeić je stavio na uvid trojici ekonomskih znalaca. Evo njihovih mišljenja i ocjena dedeićeve knjige.

Doktor Kadrija Hodžić:

“Ismet Dedeić, sa svojim dvadesetogodišnjim iskustvom pragmatskog bavljenja razvojem i nesebičnom posvećenošću razvojnim interesima Brčko Distrikta, uspijeva da odgovori na sva ključna pitanja socio-ekonomske pozicioniranosti Distrikta, ali i da otvori dinamičke odgovore na izazove njegovog budućeg razvoja. Njegov pristup je originalan i sa snažnim uklonima kritičke analize, što ga svrstava u vrijedne pragmatske i teorijske doprinose razumijevanja stanja i perspektiva razvoja brčko Distrikta”, smatra u svom osvrtu na Dedeićevu knjigu doktor Kadrija Hodžić.

Njegov pak dugogodišnji suradnik doktor Mustafa Sinanagić primjećuje “da je izrada ovakve studije podrazumijevala obimne literature, koja je publikovana u dužem vremenskom periodu, ali i aktivno učestvovanje u procesu stvaranja i stabiliziranja Brčko Distrikta. Autor, Ismet Dedeić, je bio direktor više brčanskih preduzeća do 1992. godine, a potom je u višgodišnjeem periodu bio član vlade Brčko distrikta, te je time akumulirao bogato znanje o društvenom i ekonomskom razvoju predratne opštine Brčko, kao i Brčko Distrikta. Ova stručna monografija će nesumnjivo biti od koristi budućim istraživačima, koji će se u narednom periodu fokusirati na izučavanje ove specifične društvene sredine, smatra Sinanagić.

Profesor doktor Stevan R. Stević, u svom osvrtu na ovu publikaciju, kako je on naziva, i u šta je svrstava, kaže da u njoj nisu samo predstavljeni i analizirani podaci o društveno-ekonomskom razvoju Brčkog prije i nakon proglašenja Distrikta, nego je data i autorova ocjena stanja i strateških pravaca razvoja u ovom periodu, kao i prijedog konkretnih mjera za unapređenje ukupnog razvoja Brčko distrikta BiH.

Treba reći da je autor ovom publikacijom želio da na jednom mjestu predstavi i učini dostupnim brojne statističke podatke i vrijedne ekonomske pokazatelje, i da iznese svoje lične stavove i poglede na društveni i ekonomski razvoj Brčko distrikta u jedno vrijeme u kome smo se , svi mi koji ovdje živimo, suočili sa potpuno novim i za mnoge još uvijek nepoznatim načinom društvenog uređenja, vođenja ekonomije i uopšte života u “državi u državi”.

Ostavlja ipak čitanje ove Dedeićeve knjige, na nekoga ko pamti malo duže, osjećaj nostalgije, uvjeravajući vas da je Brčko bilo grad u koji se rado i često dolazilo, i ostjalo, a iz koga su, na žalost mnogi”otišli” i još odlaze. ,Zašto Tone Venecija!

Uzeir Bukvic

 

Izdvojeno