Dodikov gasovod, ukoliko i bude izgrađen, bit će pod kontrolom Brčko Distrikta

Priču oko izgradnje autoputa koji će povezati Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, a koji i pojedinci u Federaciji (naivno) tumače kao spajanje BiH s Evropskom unijom i veliki i značajan projekat, Milorad Dodik je pokušao iskoristiti za svoje interese, prvo ekonomske a onda i političke uključujući ovaj projekat u svoju predizbornu kampanju i predstavljajući to kao svoju veliku pobjedu i uspjeh. No, je li to baš tako?

Podsjetimo da je ključni problem dugo bilo Brčko da bi nakon nedavno održanog sastanka javnost početkom septembra bila obavještena kako je napokon dogovorena i trasa kroz Brčko. Na tom sastanku, koji je zvanično sazvao ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, Vojin Mitrović, bili su i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, ministar saobraćaja i veza Republike Srpske, Nedeljko Ćorić, zatim direktori entitetskih preduzeća za autoceste, te gradonačelnik Brčko distrikta, Esad Kadrić, i prvi zamjenik visokog predstavnika i supervizor za Brčko distrikt Jonathan Mennuti.

Ovdje je bitno navesti da je nakon okvirnog dogovora da se pravi ovaj autoput, za koji je finansijsku pomoć bila obećala Turska, Milorad Dodik – u vrijeme kad je bio i najjači i kad je Narodna skupština RS-a izglasavala zakjučke kojim će blokirati najvažnije državne institucije, a Dodik praviti paralelene paravojne i parasigurnosne službe u Banja Luci – ultimativno, preko pojedinaca iz RS-a, koji su učestvovali na ovim sastancima, tražio da trasa ide onako kako su oni zacrtali. Taj prijedlog, očito dobro osmišljen na “višim nivoima“, sjekao je koridor u Brčkom uvezivanjem srpskih teritorija što je bila ozbiljna sigurnosna prijetnja jer se radi, ne samo o koridoru koji razdvaja Republiku Srpsku od Srbije, nego o sigurnosnom NATO koridoru koji su Amerikanci uspostavili neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a kojim bi se u slučaju bilo kakvog ugrožavanja sigurnosti BiH brzo i efikasno onemogućila bilo kakva intervencija preko Drine, odnosno iz Srbije.

Na zadnjem sastanku prije ovoga na kome je postignut dogovor, vrlo agresivno i bahato predstavnici RS-a su zahtjevali da se ovaj autoput gradi kuda oni hoće u suprotnom zaprijetivši raznim blokadama. Čak je i bivši supervizor, zatečen takvim ponašanjem, prokomentirao da do većih incidenata na tom sastanku nije došlo samo zahvaljujući prisebnosti premijera Novalića.

U međuvremenu, kad se ispostavilo da od turskih para nema ništa Dodik je, blokirajući evropska sredstva za nastavak Koridora Vc, uzeo kredit od oko 600 miliona maraka od Kineza po izuzetno visokim kamatama, od 6 do 6,5 odsto, što su po svim parametrima ekstremno skupi javni radovi koji će RS i njene građane gurnuti u još dublje dužničko ropstvo, a sve zbog političkih megalomanskih želja Milorada Dodika.

S druge strane, neki turski posrednici su predstavnicima Vlade Federacije nudili da im iskoordiniraju sastanke s ruskim fondovima koji bi mogli finansirati federalni dio ovog koridora što je premijer Novalić diplomatski izbjegao, dok istovremeno traži rješenje s partnerima iz Evrope s kojima Federacija gradi i druge autoceste. Tako da Dodikove tvrdnje kako Federacija blokira ovaj autoput nemaju nikakvog uporišta, iako je činjenica da on Federaciji nije politički važan koliko i Dodiku, pogotovo u predizbornoj kampanji.

Uz povezivanje srpskih teritorija ovim autoputem, Dodik već dugo najavljuje i izgradnju gasovoda koji opet ima samo politički značaj, ali ne i ekonomsku opravdanost, jer Milorad Dodik time želi da u snabdijevanju gasom RS potpuno odvoji od Federacije, uvjeren da će onda isposlovati povoljniji ugovor i manje cijene gasa za RS čime bi sebe ojačao, a Rusiji dodatno utvrdio pozicije na Balkanu, odnosno u Republici Srpskoj.

Podcjenjujući i zapad i “političko Sarajevo“ Dodik je dao zeleno svjetlo pregovaračima u Brčkom da pristanu maltene na bilo koju trasu, jer je njemu u ovom trenutku bilo najvažnije da ima taj dogovor kako bi javnosti u RS-u i Putinu prikazao sebe kao uspješnog igrača. Uljuljkan informacijama koje “opozicija“ pušta preko određenih medija, Dodik je nasjeo na Novalićev osmjeh i to što nikad na sastancima ne diže glas i ne pokazuje agresivnost, što nije odlika ni njegove slabosti a ni neznanja, nego geografije i dobre naravi ljudi iz i okoline Posavine.

Činjenica je da dogovorena trasa nema ništa od prvobitnih Dodikovih zamisli i ni na koji način ne ugrožava sigurnosni koridor kroz Brčko zahvaljujući čemu se i dalje vrlo brzo i efikasno može blokirati bilo kakvo eventualno ugrožavanje sigurnosti ili intervencija iz Srbije preko Drine, što je ustvari veliki Dodikov poraz. Ovim je Dodik definitivno izgubio geostratešku utakmicu u Brčkom, no on u svom stilu sad to predstavlja kao veliki ekonomski uspjeh i dobitak za RS, dok se premijer Novalić – smješka, jer niti je nepotrebno zadužio Federaciju niti je pokleknuo pod pritiscima iz RS-a, a zaštitio je koridor koji ima veliki sigurnosni značaj za državu.

I dok cijeli zapad traži rješenja za veliku energetsku krizu izazvanu agresijom Rusije na Ukrajinu, a kako bi se što više smanjio ruski uticaj i zavisnost Zapada od ruskog plina, Dodik se hvali kako ide kod Putina da razgovara o energetskoj politici, te kako će graditi gasovod i gasne elektrane koje će isključivo zavisiti od ruskog gasa, čime od Republike Srpske pravi rusku guberniju u srcu Balkana. No, koliko god i Dodik i Vučić isticali srpsko prijateljstvo s obje strane Drine i njihove bliske veze s Rusijom, glavni sigurnosni ključ ostaje Brčko koje fizički razdvaja Srbiju i Republiku Srpsku, kao što NATO razdvaja i Srbiju i RS od Rusije.

Dodiku se očito žurilo, pritisnut izborima i zahtjevima ruskih nalogodavaca koji su mu obezbjedili i sredstva za predizbornu kampanju, poražen je u Brčkom višestruko: ogromni krediti koje je uzeo od Kineza uz visoke kamate gurnuli su RS u ozbiljno dužničko ropstvo, a trasa koridora kroz Brčko daleko je od toga da će biti pod kontrolom srpskih vlasti. I dok se Dodik hvali ovim velikim uspjesima činjenica je da osim nove zaduženosti kod Kineza i ovisnosti o Rusiji Dodik ništa nije postigao. S druge strane, Federacija (koja i nema finansijske probleme kao RS) koridor prema Srbiji će praviti po svojim uslovima: i političkim i finansijskim, uz podršku zapadnih partnera. Ključna kapija od odbrane ruskog uticaja na Balkanu ostaje – Brčko.