Bivši generalni sekretar SDA Amir Zukić proglašen je na Općinskom sudu Sarajevo krivim zbog slučaja “Bosna”.
I bivši izvršni direktor Elektroprivrede BiH Esed Džananović proglašen je krivim zbog nezakonitog zapošljavanja.
Osim Amira Zukića sud je proglasio krivim i Safeta Bibića zbog nezakonitog zapošljavanja.
Amir Zukić osuđen na 3 godine zatvora. Safet Bibić na 6 godina.
Bivši izvršni direktor Elektroprivrede BiH Esed Džananović osuđen na 3 godine zatvora.
NEZAKONITO POSREDOVANJE U ZAPOŠLJAVANJU
Podsjetimo, Zukiću se sudilo zajedno sa Safetom Bibićem, Senadom i Nedžadom Trakom, Ramizom Karavdićem, Esedom Džananovićem i Asimom Sarajlićem. Oni su optuženi za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju, zloupotrebu položaja i primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem.
Prema optužnici Tužilaštva Kantona Sarajevo, Zukić i Bibić su tokom 2016. godine organizirali grupu kojoj su se pridružili Nedžad i Senad Trako te Karavdić, koji su pronalazili osobe spremne da daju novac za zaposlenje u podružnicama Elektrodistribucije pri Elektroprivredi BiH. Nakon toga su, prema optužnici, koristeći svoj uticaj, preko Eseda Džananovića realizirali nezakonita zapošljavanja u Elektroprivredi.
Tako je Sud, pored ostalog, Amira Zukića osudio jer je od aprila do avgusta 2016. godine organizovao grupu čiji su članovi na terenu tražili klijente, koji su, potom, zaposleni u javnim preduzećima. Samo sa optuženim Safetom Bibićem, inače tadašnjim uposlenikom Kliničkog centra Sarajevo, Zukić je razmijenio skoro dvije stotine SMS-ova, te niz telefonskih razgovora u kojima dogovara zapošljavanja u Elektroprivredi BiH, koristeći pritome termin “projekat”. Kao protuuslugu za zapošljavanje Zukić i njegovi saradnici zahtijevali su novčani iznos od 10 do 30 hiljada maraka, zavisno od stručne spreme i radnog mjesta.
Amir Zukić je, tako, u neformalnom razgovoru sa Esedom Džananovićem, članom Glavnog odbora SDA koji je tada obavljao funkciju izvršnog direktora u Elektroprivredi BiH, saznao da će u maju 2016. godine biti raspisan konkurs za više radnih mjesta u Elektrodistribuciji u Zenici. Nakon toga Zukić obavještava Safeta Bibića, koji potom zadužuje Senada i Nedžada Traku iz Visokog da na području Zeničko-dobojskog kantona traže klijente. Za posrednika u prikupljanju novca zadužen je poštar iz Banovića Ramiz Karavdić u čijem su rokovniku pronađene cijene radnih mjesta. Nakon toga, grupa uspostavlja kontakt sa Sejadom Keserovićem te mu daju upute “da samostalno ne poduzima druge radnje mimo Ramiza Karavdića”, te da može biti siguran u njega, jer nije prvi put da zapošljava za novac. Kao preduslov za zapošljavanje Sejadovog sina Ismeta Keserovića, osim novca, Zukić i ostali tražili su da im dostavi i potvrdu da je član SDA.
Keserović je svoje radno mjesto namjeravao platiti 16 hiljada maraka, a policija je, prilikom primopredaje novca, uhapsila Ramiza Karavdića, a potom i ostale članove ove grupe. Po istom principu, osim Keserovića, ista grupa je zaposlila ili namjeravala da zaposli djevojke iz Bihaća, Merimu Avdić i Edinu Hairlahović. Bibić, Trake i ostali su pronašli klijentice, potom su podatke proslijedili Zukiću, koji je na kraju od Eseda Džananovića tražio da navedene osobe zaposli u Elektrodistribuciji Bihać. No, za ovo zapošljavanje Zukić je oslobođen.
Izvor: SB