bdf.brcko@gmail.com

NOVO POTEMKINOVO SELO U BRČKOM: ZAKON O CIVILNIM ŽRTVAMA RATA

Na jučerašnjem skupštinskom zasjedanju usvojen je, u prvom čitanju, Zakon o civilnim žrtvama rata, uz „vatrene“ pohvale gotovo svih prisutnih poslanika. Sadržaj brčanskog Zakona o civilnim žrtvama rata skoro pa u potpunosti odgovara sadržaju važeće Odluke o zaštiti civilnih žrtava rata. Frapira činjenica da se na pripremi i izradi Zakona radilo skoro tri godine.

Postavlja se pitanje šta se to radilo tri godine, ako je rezultat rada samo copy-paste važeće Odluke u Zakon? Koji je uopšte bio inicijalni plan u pogledu izrade ovog Zakona? Šta se htjelo postići Zakonom prije više od tri godine? Šta se i zašto promijenilo? Da li je moguće da se tri godine važeća Odluka prepisivala u Zakon i da se „ozakonjenje“ Odluke sada predstavlja kao ogroman uspjeh brčanske politike i zakonodavstva.

Brčanski absurdum: Divimo se ozakonjenju odluke! Divimo se novoj propisanosti važećeg propisa! Bravo mi! Propisali smo već propisano! Propisali smo zakonom, ono što je već propisano skupštinskom odlukom! Nikakve novine nismo uveli! Više od tri godine naporno se radilo! I sada kao rezultat mukotrpnog rada imamo Zakon o civilnim žrtvama rata koji je skoro pa identičan važećoj Odluci o civilnim žrtvama rata i nema bilo kakvu novinu ili unapređenje.

Koja je suštinska konsekvenca ozakonjenja Odluke? Postoji li? Čini se da ne postoji. Sve bi isto bilo i da je ovaj Zakon ostao kao i do sada na nivou Odluke.

Ali u Brčkom je bitna forma – fasada. Fasada je u Brčkom sve. Ako je fasada dobra, suština iza fasade je nebitna. Fasada postaje suština za običnog posmatrača. Fasada je u konkretnom slučaju riječ: „Zakon“. Donijeli smo Zakon! Zakon o civilnim žrtvama rata! Pobijedili smo! Nebitno je što „Zakon“ u suštini ne predstavlja ništa novo u odnosu na trenutno stanje i važeću Odluku, a skoro tri godine se radilo na njemu, jer pobogu to je: ZAKON! ZAKON, ZAKON i samo ZAKON!

Istovremeno, žrtve su i dalje ostale žrtve sa još uvijek ponižavajućem mehanizmom dokazivanja da jesu to što jesu, civilne žrtve rata.

Tužno, ali to vam je kao da držite vodu iz česme u običnoj flaši i kažete: Nije baš nešto ova voda u flaši, treba donijeti novu, a onda istu tu vodu nakon nekog vremena iz flaše prebacite u gotivni kanister i kažete: joj jes dobra ova voda iz kanistera. To je brčanski absurdum! Hvalospjevi, aplauzi, ovacije za non-esset: za jedno golemo ništa, nepostojeće, fasadu bez sadržaja, brčansko Potemkinovo selo – zlatni omot sa natpisom: Zakon o civilnim žrtvama rata, rezultat trogodišnjeg rada, a unutar njega ista ona već važeća Odluka o civilnim žrtvama rata.

Puno je Potemkinovih sela u Brčkom. Previše. Barem se u kontekstu civilnih žrtava rata moglo malo potruditi i ako ništa, malo unaprijediti jedan konfuzan i komplikovan pravni okvir. Ali izgleda da je i to nekome bilo previše. Ozakoni odluku. Kaži imamo sad zakon umjesto odluke. Predstavi to kao uspjeh. Gasi kameru i motaj kablove.

 

Z.K.G

Izdvojeno